Stanko se navodno vratio iz mrtvih nakon 25 sati, tvrdi da je vidio Isusa, raj i pakao

Stanko iz Leskovca tvrdi da je oživio na vlastitom sprovodu, čak 25 sati nakon što je proglašen mrtvim. Ispričao je kako je tijekom tog iskustva vidio zagrobni život, susreo Isusa Krista i dobio poruku da ljudima prenese kako postoje raj i pakao.

Njegova životna priča počinje u siromaštvu, obilježena teškim radom, obiteljskim iskušenjima i vjerom kojoj je, kako kaže, ostao privržen od najranijeg djetinjstva.

Ipak, događaj koji mu je, prema njegovu svjedočenju, zauvijek promijenio život dogodio se 22. studenoga 1989. godine. Tada je doživio iskustvo za koje vjeruje da ga je odvelo izvan granica ovozemaljskog života.

Stanko tvrdi da je bio proglašen mrtvim te da je prošlo čak 25 sati prije nego što je ponovno pokazao znakove života.

U tom trenutku obitelj je već pripremala njegov sprovod. Govoreći o tom iskustvu, opisivao je susret s Isusom Kristom, prizore koje povezuje s rajem i paklom te poruke za koje kaže da ih je dobio tijekom tog neobičnog događaja.

Djetinjstvo u siromaštvu i vjera koja ga je pratila odmalena

Prije nego što je ispričao što mu se, prema njegovim riječima, dogodilo te noći, Stanko se prisjetio teškog odrastanja.

Odrastao je u skromnim uvjetima. Njegov otac obavljao je najteže poslove kako bi prehranio obitelj, dok je majka radila na dnevnicu gdje god bi pronašla posao.

Prva četiri razreda završio je u seoskoj školi, a potom je školovanje nastavio u Vučju, do kojega je svakodnevno pješačio i po deset kilometara, čak i tijekom snježnih dana i oštrih zima.

Unatoč teškom djetinjstvu, završio je srednju kemijsku školu i zaposlio se u leskovačkoj tvornici lijekova „Zdravlje“. Njegov trud i upornost donijeli su mu i Titovu stipendiju, zahvaljujući kojoj je otišao u Novi Sad na vatrogasnu obuku.

Posebno mjesto u njegovu životu, kako je ispričao, oduvijek je imala vjera. Majka ga je još kao dječaka vodila u crkvu i učila kršćanskim vrijednostima, unatoč tome što obitelj često nije imala dovoljno ni za osnovne životne potrebe.

"S majkom sam odmalena odlazio u crkvu. Vodila je i mene i brata te nas učila da se držimo Božjih zapovijedi, da ne lažemo i ne krademo, bez obzira na to što smo imali teškoća jer nismo imali ni za prehranu", ispričao je Stanko, prisjećajući se siromaštva.

Kaže kako je volio crtati, ali nije imao ni papir. Crtao je i pisao na papirima od vreća koje bi mu majka davala nakon što bi potrošili brašno.

Majka ga je prvi put odvela u crkvu kada je imao pet godina. Tada se, kako je ispričao, uplašio crkve i ikona, ali je unatoč strahu poželio ponovno doći.

"Mi mislimo da ogovaranje nije ništa, ali nije tako"

Govoreći o vjeri i načinu na koji bi se ljudi trebali odnositi jedni prema drugima, Stanko je posebno izdvojio ogovaranje i osuđivanje drugih. Smatra da ljudi često olako izgovaraju ružne riječi, ne razmišljajući o posljedicama takvog ponašanja.

"Vidi kakav je čupav, kakav je ovaj, ne vrijedi ništa... Tko smo mi da sudimo? Tako preuzimamo Božji sud, a to nije naš posao", poručio je.

Prema njegovim riječima, vjera podrazumijeva odgovornost za vlastite postupke, ali i suzdržavanje od osuđivanja drugih ljudi.

Noć kada je, prema vlastitom svjedočenju, ugledao Krista

Događaj koji opisuje kao prekretnicu u životu dogodio se 22. studenoga 1989. godine, u vrijeme kada je sa svojom obitelji živio kao podstanar u okolici Leskovca.

"Slavili smo slavu Aranđelovdan. Živjeli smo kao podstanari nadomak Leskovca jer nam je gazda u gradu dao otkaz, pa žena, ja i starija kći nismo imali kamo. Morali smo se snaći i pronaći novi stan. Supruga je tada bila trudna s drugom kćeri, dva mjeseca prije poroda", ispričao je.

Stanko tvrdi da se tijekom noći dogodilo nešto što dotad nije mogao ni zamisliti. Prema njegovim riječima, probudio ga je glas koji ga je pozivao da ustane, a kada je otvorio oči, ugledao je neobično snažnu svjetlost.

"Te sam noći doživio čudo. Legli smo rano, a tijekom noći čuo sam glas koji me poziva i govori: ‘Stanko, ustani!’ Kada sam otvorio oči, vidio sam u sobi svjetlost toliko jaku kao da je sišlo stotinu sunaca, a bila je noć. Vidio sam i sebe, a iz te svjetlosti pojavio se Gospodin Isus Krist. Vidio sam svoje tijelo kako leži pokraj supruge u krevetu", ispričao je.

Prema njegovu opisu, u tom je trenutku imao dojam da promatra vlastito tijelo dok leži pokraj supruge. Ono što je uslijedilo opisuje kao susret s Isusom Kristom, nakon kojega je, kako tvrdi, napustio sobu i krenuo na putovanje koje je doživio kao prijelaz u drugi svijet.

"Ja sam tvoj Gospodin": Put kroz prizore koje povezuje s rajem i paklom

Stanko kaže da mu se Krist obratio i pozvao ga da krene s njim. Tvrdi da je bio toliko potresen da nije znao što očekivati, ali da je istodobno osjećao kako više nema vlastitu volju.

"Krist mi je rekao: 'Stanko, idemo.' Uplašio sam se i pitao ga: 'Tko ste vi i kamo idemo?', a on je odgovorio: 'Ja sam tvoj Gospodin.’ Prošli smo kroz zid, ne kroz vrata, nego kroz zid'", ispričao je.

Prema njegovu svjedočenju, nakon toga su se kretali lebdeći, bez dodirivanja zemlje. Ispod sebe vidio je rijeku koja ga je podsjetila na Vlasinu, kao i proplanke koji su ga vratili u sjećanja na djetinjstvo i vrijeme kada je čuvao stoku.

"Ispod sebe vidio sam rijeku poput moje Vlasine i proplanke koji su me podsjetili na djetinjstvo, kada sam čuvao stoku. Tada sam ugledao ljestve spuštene s neba na zemlju. Gospodin se njima penjao, a ja sam išao za njim. Sa strane su me za ruke i noge hvatali demoni, urlali i vrištali. Ispod je bio bezdan, pakao, a demoni su se smijali. Vatra im je izlazila iz očiju i usta. Imali su sjekire, koplja, srpove i sve čime su me mogli dohvatiti. Ali Gospodin je napravio znak križa i svi su popadali", opisao je.

Dodao je da je prolazio kroz različita vrata sve dok nije stigao do nebeskog svoda, gdje je ugledao vrata raja.

Stanko tvrdi da je ondje vidio svece, anđele i ljude koje je poznavao iz djetinjstva.

"Cijelo vrijeme bio sam gol, poput anđela, bez spola, a Gospodin je nosio bijeli ogrtač. Ispred i iza njega blistao je križ čija je svjetlost bila toliko jaka da se u njega nije moglo gledati. Rekao mi je: 'Stanko, ovo je Božji raj, razgledaj.' Vidio sam svetog oca Nikolaja, svetog arkanđela Mihovila, svetog Jurja, anđele i mnoge druge svece čija imena tada nisam ni znao jer sam samo pomalo čitao Sveto pismo", ispričao je.

Kaže da je ondje osjetio mir te vidio ljude koje je poznavao iz djetinjstva, među njima i školskog prijatelja koji je poginuo. Ipak, s njim nije mogao razgovarati. Vidio je i mnogo dječaka i djevojčica na zelenoj travi, među drvećem.

Prema njegovim riječima, prizori koje je vidio bili su potpuno drukčiji od svega što je poznavao u svakodnevnom životu. No taj dio iskustva, kako tvrdi, nije bio kraj onoga što mu je pokazano.

"Gospodin me pitao jesam li se nagledao te ljepote, a zatim rekao: 'Ovdje će biti tvoje mjesto, a sada je vrijeme da ti pokažem nešto drugo. Vratit ću te na zemlju jer je dolje jedna djevojčica koja mnogo plače'", ispričao je.

Što mu je, prema njegovim riječima, pokazano u paklu

Stanko tvrdi da mu je tijekom tog iskustva prikazan i pakao, koji opisuje kao mjesto ispunjeno tamom, hladnoćom, neugodnim mirisima, vatrom i jezivim prizorima.

Kaže da je ondje vidio ljude koje je poznavao i pokušavao razumjeti zašto se nalaze na tom mjestu. Prema njegovu svjedočenju, odgovor koji je dobio odnosio se na njihove postupke tijekom života.

"Bio je to bezdan, smrad, hladnoća, nešto strašno. Vidio sam ognjeno jezero, vatru i sumpor, a ondje su bili i ljudi koje poznajem. Jednoga je zmija progutala do prsa, a on se pokušavao izvući. Vidio sam i neke susjede i prijatelje kojima je gorjela glava. Čuli su se jauci i lelek. Pitao sam Gospodina zašto su ondje, a on mi je rekao: 'Ti bolje znaš, poznavao si ih – lopovi, pijanci, ubojice, varalice, prevaranti, oni koji su otimali tuđe i zakidali na mjeri'", ispričao je.

U nastavku priče Stanko navodi da mu je prikazan i Novi Jeruzalem. Opisuje ga kao neobično mjesto s palačom od stakla i tepisima od zlata, smješteno u prostoru koji nije mogao odrediti ni kao nebo ni kao zemlju.

"Pokazao mi je i Novi Jeruzalem s palačom od stakla, kao da nije ni na nebu ni na zemlji, nego u oblacima. Ondje su bili tepisi od zlata i podij na kojem sam vidio mnogo ljudi koje poznajem", rekao je.

Prema njegovim riječima, vidio je i prostorije od stakla, ispred kojih su stajali dječaci odjeveni u bijelo, poput čuvara ulaza.

Ispričao je i da je vidio Bogorodicu, koju opisuje kao živu figuru koja je izašla iz ikone s Bogomladencem u naručju.

"Kleknuo sam, zagrlio joj noge i počeo plakati, a ona me blagoslivljala", prisjetio se.

"Svima pričaj da Boga ima, kao i raja i pakla"

Stanko tvrdi da mu je Krist tijekom tog iskustva poručio da ljudima govori o postojanju Boga, raja, pakla i zagrobnog života. Kaže i da je dobio 21 lekciju o tome kako treba živjeti i ponašati se te da ih se nastoji pridržavati.

Prema njegovim riječima, poruka koju je dobio bila je povezana i s povratkom na zemlju. Trebao je, kako tvrdi, pomagati ljudima i biti uz svoju obitelj.

Obitelj je već pripremala sprovod, a onda je kći primijetila pokret

Stanko tvrdi da je od trenutka kada ga je supruga dodirnula i shvatila da mu je tijelo potpuno hladno pa do njegova povratka u život prošlo 25 sati.

Prema njegovoj priči, došla je hitna pomoć kako bi utvrdila smrt, a kasnije je razgovarao i s patologom koji, kako navodi, nije mogao objasniti što se dogodilo.

U međuvremenu je obitelj već pripremala sprovod. Grob je bio iskopan, a obred pri kraju kada je njegova starija kći, koja je tada imala sedam godina, primijetila da mu se pomiču oči.

Stanko kaže da su se ljudi okupljeni na sprovodu uplašili i počeli bježati kada su shvatili da pokazuje znakove života. Svećenik koji je predvodio obred, međutim, prema njegovu svjedočenju, reagirao je drukčije.

"Ljudi su se, naravno, uplašili i počeli bježati kada je mrtvac počeo oživljavati. Svećenik koji je trebao završiti obred pitao me: ‘Jesi li se predomislio?’ Nije se uplašio jer mu to, kako je rekao, nije bio prvi takav slučaj", ispričao je.

Nakon događaja ljudi su se, kako kaže, šalili na njegov račun i nazivali ga vampirom, no njemu je trebalo mnogo vremena da se oporavi od onoga što je doživio.

"Poslije su se svi šalili na moj račun i govorili da sam vampir, da sam se povampirio. Nakon kliničke smrti 40 dana su mi samo tekle suze. Nisam mogao ni govoriti", prisjetio se Stanko.

Zašto kaže da je vraćen na zemlju

Stanko tvrdi da mu je tijekom iskustva objašnjeno zbog čega se vraća u život. Prema njegovim riječima, razlog je bila djevojčica koja je mnogo plakala, a dobio je i poruku da treba pomagati ljudima kad god i koliko god može.

"Kada me vratio, Gospodin mi je rekao da me vraća zbog djevojčice koja mnogo plače i da trebam pomagati ljudima u svakom pogledu, gdje god mogu i koliko mogu", ispričao je.

Nakon tog događaja nastavio se zanimati za duhovne teme i razgovarati s ljudima koji su, poput njega, tvrdili da su doživjeli povratak iz smrti. Navodi da je dva puta posjetio pokojnog patrijarha Pavla, a da je patrijarha Irineja posjetio nebrojeno puta.

Stanko kaže i da je dosad upoznao 12 ili 13 ljudi koji su tvrdili da su se vratili iz mrtvih.

Prema njegovim riječima, o svom je iskustvu razgovarao i s liječnicima, među kojima je bio i dr. Laslo Puškaš, stručnjak za mozak. Stanko navodi da mu je liječnik rekao kako je riječ o Božjoj stvari jer mozak bez oštećenja može izdržati najdulje dvije do četiri minute, piše ATVBL. 

Važno je napomenuti da je riječ o Stankovu osobnom svjedočenju. Njegovi opisi susreta s Kristom, raja i pakla predstavljaju njegovo tumačenje doživljenog iskustva, a ne medicinski potvrđene činjenice. Klinička smrt i iskustva bliska smrti složene su pojave koje se proučavaju, ali same po sebi ne predstavljaju znanstveni dokaz postojanja zagrobnog života.