Na današnji dan prije tri stoljeća, 2. travnja 1725. godine rođen je čovjek zbog kojeg će brojne žene uzdisati te čije ime se i danas koristi kao sinonim za zavodnika – Casanova.
Pravim imenom Giacomo Girolamo Casanova Chevalier De Seingalt, odrastao je u Veneciji. Suprotno uvriježenome mišljenju, nije ponikao iz imućne obitelji.
Majka, Zanetta Farussi, bila je kći skromnog postolara. Ovaj je podivljao od bijesa kad se udala za glumca i plesača Gaetana Giuseppea Casanovu, no morao se pomiriti sa sudbinom kad je s njim dobila sina Giacoma.
Razlog neodobravanja starog obrtnika bila je činjenica da su glumci u to vrijeme smatrani nekom vrstom skitnica. Zanetta ne samo da je slijedila srce već se i pridružila suprugu u tom nesigurnom, podcijenjenom zvanju: postala je slavna glumica te je s mužem proputovala čitavu Europu.
I dok su se njegovi roditelji provodili po europskim metropolama, dječak je bio prepušten na brigu baki, a potom, kad je ova onemoćala, jednom svećeniku. Prema vlastitom svjedočenju, u to vrijeme se osjećao napuštenim. Uz to, bio je poprilično boležljiv.
Kao dječak patio je od snažnih krvarenja iz nosa, a liječnici su smatrali da neće doživjeti pubertet. Spasila ga je iscjeliteljica, koja mu je vratila zdravlje zagonetnim ritualom. Legenda kaže da ga je zaključala u lijes, a potom “istjerala demone” iz njega prikupljanjem dima iz svijeće.
Draži tjelesne ljubavi upoznao je kad mu je bilo samo jedanaest godina, i to sa svećenikovom mlađom sestrom. Ona je potakla njegovu opsesiju suprotnim spolom, koja će mu obilježiti budućnost.
Od malih nogu, fascinirao je okolinu iskričavom inteligencijom. Pod utjecajem svoga mentora, opredijelio se za svećenički poziv, što je, za mlade ljude skromnih financijskih mogućnosti, u ono vrijeme bila karta za ulazak u visoko društvo.
Nakon što je završio teologiju u Padovi, obukao je habit. Nije potrajalo: ozbiljno je ukoren nakon što je pijan pao s propovjedaonice, a kad je s mladom damom uhvaćen in flagranti, izbačen je iz reda.
Doktoriravši pravo, zaposlio se kao odvjetnički vježbenik, ali ga je novi erotski skandal primorao da napusti dobro plaćen posao. Po povratku iz vojske, više se nije ni trudio skriti svoje brojne avanture. Anegdota kaže da su Casanova i njegovih sedam prijatelja, tijekom pijane zabave, na prevaru odvojili neku ženu od supruga, da bi potom svi s njom spavali.
Premda nije bio osobito zgodan, Casanovi je malo koja mogla odoljeti. U postelji je ugostio tinejdžerice i zrele dame, bludnice i opatice, seljančice i plemkinje. Trik je bio jednostavan: znao je učiniti da se svaka u njegovom društvu osjeća posebno, a ponekad je to uključivalo vožnje u gondoli posutoj laticama.
Vječno u financijskom škripcu, uzdržavao se svirajući violinu u kazalištu. Kad je bio na samom dnu, sretan splet događaja promijenio mu je život. Spasio je život plemiću kojem je pozlilo u gondoli, nakon čega je postao njegov štićenik. Pokrovitelj, glavar glasovite venecijanske obitelji Bragadin, u znak zahvalnosti dao mu je slugu, gondolu, sobu i deset cekina na mjesec.
Umjesto da uživa u raskoši, upadao je u tučnjave i dvoboje, a navada da spava sa ženama velikaša dovela ga je u sukob sa zakonom. Nakon što je mužu jedne od priležnica priuštio infarkt, u krevetu mu ostavivši ruku mrtvaca koju je iskopao na groblju, zaglavio je iza rešetaka.
Uspio je pobjeći u Pariz, gdje su ga dočekali kao junaka. Smatralo se, naime, da je iz zloglasna venecijanskog zatvora nemoguće pobjeći. S vremenom je postao omiljena osoba na dvoru francuskog kralja Luja XV. te ljubavnik markize de Pompadour.
