Po čemu vas ljudi pamte: Navike dobrih sugovornika

Dobar sugovornik nije nužno najglasniji, najduhovitiji ili onaj koji uvijek ima spreman odgovor. Stručnjaci za komunikaciju izdvojili su navike zbog kojih se ljudi osjećaju ugodno, saslušano i cijenjeno, od pozornog slušanja do pravog trenutka za šalu.

Neki ljudi jednostavno znaju razgovarati. S njima i najobičniji small talk lako preraste u zanimljivu razmjenu, a nakon susreta ostaje utisak kako ste razgovarali s nekim tko vas je doista čuo. Takva vještina često se pripisuje karizmi, ali stručnjaci za komunikaciju smatraju kako se iza nje kriju konkretne navike koje svatko može razviti.

Izdvojili su deset ponašanja koja karakteriziraju ljude koji lako uspostavljaju odnose i ostavljaju dobar dojam.

Slušaju bez ometanja

Jedan od najjednostavnijih načina nekomu pokazati kako vam je važan je posvetiti mu punu pozornost. To znači ne provjeravati telefon, ne gledati preko njegova ramena u potrazi za nekim zanimljivijim i ne razmišljati o sljedećoj osobi s kojom želite razgovarati.

Usmjerite pozornost samo na osobu koja je ispred vas. Uspostavite kontakt očima. Kada ste potpuno prisutni, pokazujete poštovanje i zainteresiranost i pomažete drugoj osobi da se osjeća cijenjeno, a ne kao da se natječe za vašu pozornost.

Postavljaju pitanja koja im pomažu upoznati drugu osobu

Ljudi koji znaju graditi odnose ne razgovaraju samo o površnim temama. Zanimaju ih potrebe, brige i ono što je njihovu sugovorniku trenutačno važno.

Kada kolegu ili prijatelja pitate: "Što te trenutačno najviše brine?" ili "Koji ti je najveći problem u ovom trenutku?", takva pitanja mogu otkriti kako nekome doista možete pomoći. A kada se poslije sjetite onoga što vam je sugovornik rekao i nešto konkretno učinite tim povodom, pokazujete da niste slušali samo reda radi.

Vode računa kako razgovor ne bi bio jednosmjeran

Nitko ne voli razgovor u kojem jedna osoba neprestano govori o sebi, ali nije dobro ni kada se sve vrijeme vrti oko problema drugog sugovornika. Simpatični ljudi znaju pronaći ravnotežu.

Razgovor ponekad može postati toliko usmjeren na drugu osobu da se vi u njemu više ni ne osjećate prisutno.

Ako se to događa, sasvim je u redu reći: “Volio bih podijeliti i svoje mišljenje o ovome” ili “Mogu li ti reći što se meni trenutačno događa?”

Empatija ne znači kako morate biti nečiji terapeut.

Prilagođavaju energiju sugovorniku

Nije svaki razgovor isti, pa se ni u svakom ne bismo trebali ponašati na isti način. Netko voli miran, sporiji razgovor, dok drugi govori brzo, gestikulira i unosi mnogo energije u komunikaciju.

Suptilno usklađivanje s govorom tijela i energijom druge osobe može pomoći da se ona osjeća ugodnije.

Zamislite razliku između razgovora s nekim tko se opušteno zavalio u naslonjač i osobe koja se ponaša kao da upravo treba održati prezentaciju. Ako vi govorite tiho i smireno, a druga osoba je izrazito energična, ili obratno, lako može doći do nelagode.

To ne znači kako trebate glumiti tuđu osobnost, nego obratiti pozornost na tempo, ton i atmosferu razgovora.

Ne oslanjaju se na unaprijed pripremljena pitanja

Pripremljena pitanja mogu biti korisna kada ste nervozni ili ne znate kako započeti razgovor. Ipak, ljudi koji su posebno vješti u komunikaciji obično ne pokušavaju slijediti unaprijed osmišljen scenarij.

Umjesto toga, slušaju što druga osoba govori i postavljaju potpitanja koja prirodno proizlaze iz razgovora.

Najsimpatičniji ljudi u prostoriji često su oni koji su prisutni u razgovoru i postavljaju dodatna pitanja na temelju onoga što sugovornik govori.

Pitanje “Kakvo je vrijeme?” može biti dobar početak, ali pitanje “Kako si se odlučio za taj posao?” otvara prostor za stvarno upoznavanje.

Svjesni su sebe i svojih predrasuda

Dobar razgovor ne ovisi samo o tome koliko pozorno slušamo druge, nego i o tome koliko dobro razumijemo vlastite reakcije.

Svi imamo određene predrasude i automatske procjene koje mogu utjecati na način na koji doživljavamo ljude. Ako uhvatite sebe kako nekoga osuđujete, pokušajte zastati i zapitati se odakle ta procjena dolazi.

Umjesto da odmah zaključite kakva je osoba preko puta vas, budite znatiželjni. Takav pristup otvara prostor za više empatije i smanjuje mogućnost da razgovor bude utemeljen na pretpostavkama.

Potvrđuju ono što je druga osoba rekla

Ljudi žele osjetiti kako su viđeni i saslušani. To ne znači da se morate slagati sa svime što čujete, nego pokazati da ste razumjeli i prihvatili pravo druge osobe na vlastito iskustvo.

Ako vam netko kaže kako je tijekom vikenda išao na skijanje, nemojte odmah preuzeti razgovor rečenicom: “I ja sam išao na skijanje.”

Umjesto toga, možete reći: “Zvuči uzbudljivo, pričaj mi još o tome.”

Rečenice poput “To ima smisla”, “Razumijem zašto ti je to važno” ili “Mogu shvatiti zbog čega se tako osjećaš” mogu smanjiti napetost i pomoći sugovorniku osjećati se sigurnije.

Smireni i kada je razgovor neugodan

Smirenost je posebno važna kada se razgovor zahukta. Osoba koja ne reagira impulzivno, ne povisuje ton bez potrebe i ne pretvara svaku razliku u sukob često ostavlja dojam pouzdanosti.

Smirenost je najmoćnija komunikacijska prednost koju možete imati. Ako uspijete ostati mirni, osobito u napetom razgovoru, djelovat ćete pouzdano, stabilno i pribrano.

To ne znači kako treba potisnuti emocije ili se pretvarati kako problem ne postoji. Ne dopustite trenutačnoj nervozi preuzeti kontrolu nad načinom na koji razgovarate.

Pamte imena

Kada zapamtite nečije ime, razgovor postaje osobniji. Ime pokazuje kako osobu ne doživljavate kao još jedno prolazno poznanstvo.

Ime ponovite na početku razgovora, a zatim i pri rastanku. Ako ga zaboravite, nemojte paničariti niti unaprijed objašnjavati kako ste “užasni s imenima”. Jednostavno recite: “Oprosti, možeš li mi još jednom reći kako se zoveš? Ne bih volio zaboraviti.”

I mali trik može pomoći. Kada nekoga upoznate, odmah pokušajte njegovo ime povezati s nekom informacijom koju vam je rekao.

Koriste humor, ali ne na tuđ račun

Smijeh je jedan od najbržih načina opuštanja i povezivanja ljudi. Dobar humor ne mora biti spektakularan, a razgovor nije audicija za stand-up komičara.

Obratite pozornost na simpatične i duhovite detalje koji se prirodno pojave u razgovoru. Nije potrebno svaku situaciju pretvarati u šalu.

Važno je i da humor ne bude oružje. Ismijavanje, zajedljivi komentari i “prženje” prijatelja ili kolega mogu ostaviti dojam nesigurnosti, a ne samopouzdanja.

Ako niste sigurni što reći, bezazlena šala često je bolji izbor od pokušaja biti najduhovitija osoba u prostoriji, piše Bizlife.