FOTO | Dernek na Humcu još živi, ali legendarne štandove “sve po marku” pojela je inflacija

Na Humac se, kao i svake godine na blagdan svetog Ante, ponovno slilo mnoštvo ljudi. Svetkovina jednog od najomiljenijih katoličkih svetaca ovdje teško može proći bez nadaleko poznatog derneka, koji od davnina okuplja Ljubušake, mještane okolnih mjesta, ali i one koji se, makar na kratko toga dana, vraćaju iz dijaspore.

Dolazilo se zbog svetog Ante, zbog zavjeta, zbog obitelji, ali, ruku na srce, i zbog samog derneka – da bi se nekoga vidjelo, ali i da bi se bilo viđeno.

Sami originali i sumnjivo dobre cijene

I ove godine bilo je svega. Moglo se kupiti gotovo sve što čovjeku padne na pamet: od dalmatinskih šugamana i lancuna, tepiha, igračaka, dresova, odjeće i obuće, do opreme za ribolov, sjekira, metli i sitnica za kuću.

Ma doslovno svega. Na štandovima su se mogli pronaći i CD-ovi, ali i "originalni" parfemi i sunčane naočale po sumnjivo dobrim cijenama.

Bilo je hrane, bilo je pića, a nije nedostajalo ni programa za najmlađe, koji su pohrlili prema neizostavnom ringišpilu, skakaonicama i toboganima. Prodavala se šećerna vuna, a prolaze su preplavili Peppa Pig, Spužva Bob, mačke, psići i kravice u obliku balona.

Sve isto je, ali ništa isto nije...

 Iako sve izgleda kao nekada, kao da, ipak, ništa tako nije. Teško se oteti dojmu da je atmosfera daleko od one koja je bila prije primjerice prije desetak godina. I tko je god pogledao oko sebe, vidio je da je skoro sve isto, izgleda da smo se promijenili mi.

Nekada se na derneku nije moglo ostati od žamora. Od dovikivanja sa štandova, od nadvikivanja trgovaca koji su pokušavali ponuditi bolju cijenu, od dozivanja prolaznika uz dobre "rime", od dječje vriske s ringišpila od gange, od pjesme ispod šatora.

Iako se pokoji pokoji prodavač još "vraški" trudio da uz nabrajanje cijena i pokoju doskočicu privuče kupce, većina ih je od toga brzo odustala. I kao u tržnom centru progovarali bi tek kada im se netko obrati.

"Sve po marku" je stvar prošlosti

Jedna stvar je ipak definitivno stvar prošlosti. Legendarnih štandova na kojima je "sve po marku" nije bilo. Njih je izgleda pojela inflacija.

A nekada se za marku mogla kupiti igračka, laser, špil karata, pištaljka, narukvica, renda... Inflacija je, čini se, postala najveći neprijatelj derneka.

Prolaznici su uglavnom razgledavali. Zastanu, pogledaju, produže. Sve se manje pita "pošto je", još se manje cjenka, a cjenkanje je nekada odzvanjalo i stotinama metara u daljinu.

Roncanje i nervoza

Nije se uvijek cjenkalo zbog marke ili dvije popusta, cjenkalo se zbog nadmurivanja i natezanja u kojem bi je u većini slučajeva obje strane zadovoljno trljale ruke nakon što bi odigrale svoju ulogu uvjeravanja. 

U moru ljudi svatko je mogao sresti nekoga poznatog. Zaustavljalo se, pružala se ruka, pitalo se za zdravlje, za djecu, za posao, za one koji su otišli i one koji više ne dolaze. Neki bi se toliko zapričali da bi se u prolazu stvorio mali zastoj. I onda kreće žuganje, kao da u najmanju ruku čekamo satima. Kao da je pitanje hoće li se svi štandovi obići za 20 ili 25 minuta od, u najmanju ruku, životne važnosti. Kao da je i dernek postao obveza koju treba što prije odraditi. Kao da nismo došli zbog razbibrige, zbog ljudi, zbog zabave. 

I derneci su postali misija

Glazbe je bilo, kako i priliči derneku. Čuli su se ulični pjevači, domaće pjesme, navijačke, pa i cajke, ovisno o tome kojem se štandu približite. Bilo je i žamora, bilo je dozivanja, bilo je onog starog prodavačkog: „Priđi, vidi, kupi, nismo skupi.“

Ali kao da se na te pozive sve rjeđe netko okrene.

Ljudi prođu, pogledaju, možda na trenutak uspore korak i nastave dalje. 

Bilo bi nepravedno reći da su derneci izumrli. Nisu. Još su tu. Još se čuju poznati glasovi, još se djeca raduju ringišpilu, još roditelji kupuju balon za koji svi znaju da će, čim ga dijete pusti iz ruke, odletjeti negdje prema Braču. Još se hoda, još se zastajkuje, još se pozdravlja.

Manje se čudimo, manje zastajemo, manje razgovaramo, a brže prolazimo. Kao da i na dernek dolazimo s misijom da sve treba obaviti, obići i završiti.