Na crno-bijeloj fotografiji nastaloj u ratnim godinama, ispred crkve na Brijegu, četiri muškarca stoje ponosno pored svojih vozila. Čini se kao obična svadba, ali iza objektiva fra Brune Adamčika skriva se mnogo više – početak jedne automobilske epohe u zapadnoj Hercegovini.
Na fotografiji su: Stanko Hrkać Golub, Ilija Slišković, Ivan Knezović Kiko i Ante Paradžik – pioniri širokobriješkog cestovnog prometa, ljudi koji su, kako bi danas rekli, ''ubacili prvi'' kad nitko još nije znao gdje je volan, a gdje kočnica.
Parkirana su dva sjajna Fiata 1100 ''Musone'' iz 1939. godine, dok ih s lijeva zrcali elegantni Mercedes 170V iz 1936. – simfonija metala i povijesti, i to na hercegovačkom makadamu. No iza automobila stoje priče o Americi, kreditima, kamionima, koncesijama i mnogo više – o hrabrosti da se pokrene nešto novo u vremenu koje nije trpjelo brzinu.
Ilija Slišković, koji se nakon povratka iz Amerike nije odlučio za povratak snova nego za Buick i autobusnu liniju Široki Brijeg – Mostar, u to vrijeme jedinu. ''Novo doba'' iz Splita bilježi njegovu liniju još 1934. godine. A autobus? Jedan. Dnevno. I bio je događaj.
Stanko Hrkać, njegov vozač, kasnije i taksist sa vlastitim vozilom – registriran u Širokom Brijegu već 1933. godine. Njegov prvi putnički servis bio je istovremeno i društveni događaj. Tko ide, kamo ide, i s kim – sve se znalo.
Ivan Knezović Kiko imao je luksuzni automobil već 1932. godine, kažu splitske novine. Bio je vozač, ali i poduzetnik. Kamioni su mu, piše Karlo Rotim, kasnije oduzeti i nacionalizirani pri osnivanju poduzeća ''Promet'' 1947.
Ante Paradžik položio je vozački 1935., a 1937. već imao kamion. Do kraja rata posjedovao ih je osam. Prevozio je boksit za rudnike – njegov Mercedes nije bio luksuz nego alat.
U to vrijeme, Kraljevska banska uprava regulirala je saobraćaj: maksimalna brzina – 15 km/h po naselju, 35 km/h za autobuse. Na uskim ulicama, ''brzina koraka konja''.
Tih dana, automobili su još uvijek bili egzotika, a vozači – pomalo sumnjivci, pomalo junaci.
Danas je ova fotografija iz 1942. godine, pohranjena u arhivu Hercegovačke franjevačke provincije, više od uspomene.
