Jedan od utemeljitelja hrvatskog pejzažnog slikarstva i prvi školovani grafičar s kojim započinje razvoj moderne hrvatske grafike, Menci Clement Crnčić, rodio se na današnji dan prije 160 godina, 3. travnja 1865. u gradu Bruck an der Mur (Austrija)
Njegov je otac htio da Menci postane vojnik, ali je sa 17 godina napustio vojnu školu i odlučio studirati slikarstvo na poznatoj akademiji u Münchenu, da bi kasnije završio i studij grafike na bečkoj Akademiji.
U Zagrebu je s Belom Čikošem Sesijom otvorio 1903. privatnu slikarsku školu, koja je prerasla u Višu školu za umjetnost i obrt a zatim u Akademiju likovnih umjetnosti. Na toj je ustanovi bio profesor 1907–30, a kratko vrijeme ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora; član JAZU (danas HAZU) od 1919.
Crnčićevi radovi iz najranijega razdoblja bili su pod utjecajem realizma münchenske škole, poglavito u osjetljivosti pri promatranju ljudskoga tijela i lica te tonskom modeliranju slike (Slavonac runi kukuruz, Djevojčica).
Na slikama krajolika iz primorja, Istre i okolice Novog Vinodolskoga vidljiv je utjecaj tzv. zagrebačke škole, paleta mu je postala otvorenija, namaz pastozniji (Bonaca, Žutika u cvatu, S otoka Raba).
U daljem razvoju prešao je s naglašena kolorizma na zagasitije boje koje je u tonovima i nijansama nanosio na platno tankim namazima kista, čime je postizao dojam titranja zraka i nedogledne daljine (Pogled s Plasa, Burin). Prvi u hrvatskom slikarstvu počeo slikati marine.
Posebno je važan kao prvi školovani grafičar s kojim započinje razvoj moderne hrvatske grafike; odgojio je naraštaje hrvatskih grafičara, među ostalima Tomislava Krizmana, Branka Šenou, Mihovila Krušlina, Ljubu Babića. U ranim radovima još je vidljiv utjecaj bečkog učitelja Wilhelma Ungera.
Pretežito bakropisom postizavao je tonska rješenja, kojima je u to doba bio zaokupljen i u slikarstvu. Izrađivao je realistične portrete i velike kompozicije, čvrstih i odmjerenih poteza (Nedjeljno jutro u Lovranu, Medveja).
Izvori: Hrvatska enciklopedija i Povijest.hr
Autor je obojenih bakropisa iz staroga Zagreba (Na Kaptolu, Bakačeva kula). U posljednjem ciklusu grafičkih listova vratio se primorskomu krajoliku (Vrbnik, Povile, Grižane).
Bio je i plodan crtač, izrađivao je plakate, scenografiju i objavljivao ilustracije i karikature.
Njegova djela krase mnoge javne ustanove. Najpoznatije slike marina i pejzaža Hrvatskog primorja su Bonaca, Školj Sv. Marka, Pogled s Plasa. Odlikuje ih stil uljepšanog realizma, a najboljom slikom smatra se Djevojčica na kojoj se vide karakteristike minhenske slikarske škole.
Godine 1927. požar u njegovu ateljeu uništio je mnoga njegova djela. Njegove slike danas postižu vrijednost od 7000 do 15 000 eura.
Nažalost, Crnčićeve su slike dospjele u medije zbog krađe iz zgrade Vlade RH.
Naime, njegova praunuka Lena Koščec-Petrov je sa suprugom organizirala krađu nekoliko Crnčićevih slika kako bi ih kasnije prodala. Lena i njen suprug Dario Petrov, konobar u zgradi Vlade, ukrali su iz Banskih dvora tri Crnčićeva platna i jednu sliku Gustava Likana vrijedne tadašnjih 270 tisuća kuna.
Kao jedna od slikarovih nasljednica, Lena Koščec-Petrov je i prije je prodavala njegove slike pa nije pobudila sumnju kad je na prodaju ponudila ukradene slike.
Srećom, policija je pronašla sve ukradene slike nakon što je neimenovani diler sliku "Lavanda" preprodao Zvonimiru Šostaru, bišem zagrebačkom gradskom šefu za zdravstvo, rad i socijalnu skrb.
Šoštar je inače bio upleten u više afera, a ove je godine upućen na izdržavanje zatvorske kazne u Remetinac zbog sfere "Suhi led". Osuđen je na Županijskom sudu u Zagrebu na četiri godine zatvora zbog optužbi da je sa suradnicima oštetio grad za 38 milijuna kuna fiktivnim čišćenjem ventilacije sportskih dvorana.
