Reisu-l-ulema Kavazović o Srebrenici: Nikada iz mog pamćenja neće iščeznuti stravična lica preživjelih

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović 11. srpnja će posljednji put predvoditi kolektivni dženaza-namaz za žrtve genocida u Srebrenici.

Tijekom 14 godina njegovog mandata svoj smiraj u Memorijalnom centru u Potočarima pronašlo je više od 1.100 žrtava genocida. Prije svake dženaze, nad svakim od njihovih tabuta Kavazović je proučio dovu, pružajući ruku članovima obitelji i tražeći riječi utjehe i ohrabrenja.

Srebrenica kao grad cvijeća 

U autorskom tekstu za "Avaz" reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović iznosi dio svojih sjećanja na Srebrenicu, od pada grada do danas.

Prije agresije na našu domovinu i strašnih stradanja koja su započela 1992. godine, nikada nisam bio u Srebrenici. Sve što mi iz tog ranijeg vakta dolazi u sjećanje jesu kazivanja mojih dragih prijatelja i poznanika. Ti ljudi, rođeni Podrinjci, često su mi s ponosom kazivali svoja sjećanja i prenosili živa svjedočanstva o Srebrenici, o njenim plemenitim ljudima, pitomim mahalama i nesvakidašnjim događajima. Iz tih njihovih priča, u mom pamćenju se najdublje urezala slika o Srebrenici kao gradu cvijeća. Svaka avlija je imala svoj mirisni ružičnjak, govorili bi mi sjetno. Cijeli grad je u proljeće mirisao na ruže i bio pun istinske mladalačke radosti, bujnog života i međusobne ljubavi", ispričao je Kavazović.

Naveo je, kako je na njegovu žalost, sudbina htjela da Srebrenicu upozna tek kasnije, u njenoj najvećoj boli i tuzi.

"To bolno lice je, nažalost, jedino što od ovog grada danas neposredno poznajem. Nikada iz mog pamćenja i duše neće iščeznuti stravična lica preživjelih ljudi, šutljivih muškaraca i smjernih žena Srebrenice, kao ni potresni drhtaji nemoćnih dječjih ruku i krhkih tijela na kapijama slobodne teritorije. Ako na dunjaluku postoji prava, materijalizirana i okamenjena bol, ona koja se može prstima dotaknuti i u zraku susresti, onda ćete je bez ikakve sumnje sresti ovdje, u Srebrenici", istaknuo je Kavazović.

Potresna dova

Prisjetio se svog prvog odlaska u Srebrenicu nakon počinjenog genocida.

"Živo pamtim taj prvi namaz koji smo obavili s majkama Srebrenice u hladnom i sablasnom krugu Fabrike akumulatora u Potočarima. Dok smo stajali na sedždi, osjećao sam da to nije bio običan namaz; bila je to istinska, potresna dova iz groba koja je parala nebesa i tražila pravdu kod Stvoritelja", naglasio je Kavazović.

Dodao je kako je nakon neopisivog mraka, započela herojska i natprirodna borba žena i cijelog naroda Srebrenice.

"Godinama sam ih promatrao s poštovanjem i iskreno se divio njihovoj nevjerojatnoj, vjerničkoj snazi. Ti plemeniti insani su, u nekoj čudesnoj metafizici sabura, svoju jedinu utjehu i paradoksalnu radost pronalazili u svakoj novoj otkrivenoj masovnoj grobnici. Svako identificirano tijelo, svaka pronađena i spojena kost njihovih sinova i muževa, donosili bi im smiraj. Gledao sam kako se tužni tabuti rađaju jedan za drugim, slažući se u nepreglednim nizovima bijelih nišana koji danas stoje u Potočarima kao vječni stražari istine", ispričao je Kavazović.

Naglasio je kako su usporedno s tim rasla i djeca.

"Ta djeca, iako siročad bez očeva, marljivo su se školovala, stasavala u čestite ljude, zasnivala vlastite obitelji i postajala svakim danom sve jača, stabilnija i prkosnija. Strašna bol ih, suprotno svim očekivanjima njihovih dželata, nije slomila niti ih je u bezizlazni očaj bacila. Naprotiv, iz tog pepela i suza iznikla je nova generacija koja nosi baklju sjećanja i pamti", naveo je Kavazović.

Dodao je kako "vrijeme Srebrenice i Srebreničana tek dolazi".

"Njihov povratak na djedovska ognjišta, njihova obnova života i dostojanstva nisu samo pobjeda nad namjerom genocida, već i trijumf pravde nad nepravdom. Srebrenica je danas naš duhovni centar i trajna opomena da život, vjera i istina uvijek nadžive svako zlo", naglasio je Kavazović.