Mons. Marko Tomić u Prozoru proslavio zlatnu misu i obilježio pola stoljeća misništva

Svečanim euharistijskim slavljem u subotu, 11. srpnja 2026. godine, u crkvi Presvetog Srca Isusova u Prozoru svoj zlatni svećenički jubilej, 50 godina misništva, proslavio je mons. Marko Tomić, prozorski župnik i ramski dekan. Uz njega je koncelebriralo 30-ak svećenika, među kojima su bili generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić te slavljenikov brat vlč. Tomislav Tomić.

Prigodnu propovijed uputio je vlč. Dragan Jurić, svećenik koji pastoralno djeluje u Austriji, a koji je kao župni vikar surađivao s mons. Tomićem u župi na Kupresu.

Pola stoljeća izgovaranog 'da' Kristu

U prigodnoj propovijedi osvrnuo se na posebnost jubileja koji ih je okupio te istaknuo kako se njime ne obilježava puki protok vremena u ljudskom životu, nego punina predanja, vjernost te Božja milost koja čovjeka nosi, vodi i posvećuje.

"Pedeset godina svećeništva znači pola stoljeća izgovaranoga 'da' Kristu. To znači pedeset godina oltara i euharistije, navještaja i šutnje, molitve i žrtve, služenja i sebedarja. To znači pedeset godina života koji nije bio zadržan za sebe, nego darovan Bogu i povjeren Božjem narodu. Zato danas ne slavimo samo jedan visoki jubilej; danas slavimo trag milosti koji je Gospodin ostavio u jednom svećeničkom životu", naglasio je vlč. Jurić, pojasnivši kako svećenik ne opstaje samo snagom vlastite volje, nego snagom Božje milosti.

Podsjećajući kako se toga dana u Crkvi slavi blagdan sv. Benedikta, istaknuo je kako taj svetac Crkvi nije ostavio samo pravilo sažeto u geslu "Ora et labora" ("Moli i radi"), nego ponajprije duhovnu školu traženja Boga, u čijem je središtu načelo "ništa ne pretpostaviti Kristu".

"A upravo je to i srce autentičnoga svećeništva. Svećenik nije čovjek koji samo obavlja svetu službu, nego čovjek koji je sav svoj život stavio pod Kristovo gospodstvo", naglasio je.

Osvrnuvši se na liturgijska čitanja, propovjednik je istaknuo kako Knjiga mudrih izreka govori o "mudrosti srca koje živi pred Bogom", koja se prepoznaje i u dugogodišnjoj vjernoj svećeničkoj službi Marka Tomića. Tumačeći poziv psalma "Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin", naglasio je da te riječi sažimaju bit svećeničkoga poslanja jer "svećenik nije poslan samo poučavati o Bogu, nego svojim životom svjedočiti kako je Gospodin dobar".

"Zaveo si me, Gospodine, i dadoh se zavesti"

"Zato danas s osobitom zahvalnošću želim reći i ovo: Marko kao svećenik nije bio samo čovjek koji je ljudima govorio o Bogu, nego prije svega svećenik koji je govorio s Bogom. To je možda jedna od najljepših i najdubljih istina koje se mogu izreći o jednom svećeniku. Jer o Bogu može govoriti i učen čovjek, i vrstan govornik, i dobar teolog. Ali samo onaj koji govori s Bogom može ljudima govoriti o Bogu na način koji dotiče srce, koji krijepi, koji podiže i koji ostaje. Samo onaj tko kleči pred Gospodinom može doista nositi ljude na srcu. Samo onaj koji je naučio slušati Boga može ljudima izgovoriti riječ koja je više od obične riječi – riječ utjehe, nade i života", istaknuo je vlč. Jurić.

Dodao je kako je tijekom suradnje s mons. Tomićem naučio mnogo toga, a osobito "kako ostati Gospodinov i onda kada je teško".

Izrazio je radost što se njihovo prijateljstvo nastavilo i nakon što su im se životni putovi razišli te je primijetio kako se neke povezanosti ne temelje samo na okolnostima službe, nego na onome dubljem što Bog među ljudima izgradi.

U svoje ime te u ime župne zajednice zahvalio je mons. Tomiću za godine predanoga svećeničkog i pastoralnog služenja, za molitvu, naviještanje Božje riječi, slavljenje sakramenata te blizinu i prisutnost u životu vjernika, osobito u trenutcima radosti i žalosti.

"Mnogo toga što svećenik čini ostaje zapisano ne u knjigama, nego u ljudskim srcima. Upravo tamo ostaju i tragovi Markova služenja", naglasio je i dodao kako mladomisničko geslo mons. Tomića "Zaveo si me, Gospodine, i dadoh se zavesti" oslikava sažetak njegova duhovnog puta.

"U tim se riječima prepoznaje svećeničko srce koje se nije zatvorilo u vlastite planove, nego je dopustilo Gospodinu da ga vodi, oblikuje i nosi kroz sve godine služenja", istaknuo je te pojasnio da se svećenika ne smije promatrati ponajprije kroz njegove zadaće, aktivnosti i odgovornosti, nego treba imati na umu da je on prije svega ponizni služitelj koji vjernike vodi Kristu, izvoru milosti.

Zahvalivši na kraju mons. Tomiću za sve što je činio, poželio je da ga Gospodin, koji ga je pozvao i vodio tijekom proteklih pedeset godina, i dalje krijepi svojom milošću.

"Neka ti podari mir srca, vedrinu duha i duboku radost služenja. Neka te u danima koji dolaze prati sigurnost da nijedna žrtva podnesena iz ljubavi nije izgubljena. Neka ti sveti Benedikt isprosi postojanost, mudrost i onu duboku ukorijenjenost u Bogu iz koje izvire svaka prava svećenička plodnost."

Toliko čudesnih stvari može učiniti samo Gospodin

Poslije popričesne molitve u ime župne zajednice Prozor obratila se župljanka Marija Škarica, koja je vlč. Marku uputila riječi zahvale. Slavljeniku je uručen prigodni dar – misnica s ramskim motivima.

Generalni vikar mons. Ćosić pročitao je čestitke nadbiskupa Tome Vukšića, mons. Mate Zovkića i provincijalke SMI-a s. M. Kristine Adžamić te je i u svoje ime vlč. Marku čestitao 50. obljetnicu svećeništva.

Na kraju svete mise prigodnim se riječima obratio mons. Tomić, koji je najprije izrazio zahvalu Gospodinu "na preobilnoj njegovoj ljubavi i milosrđu, za asistenciju svih mojih godina do svećeništva i u svećeništvu".

"Toliko čudesnih stvari može učiniti samo Gospodin u životu jednog svećenika. Hvala mu, slava i čast!", kazao je.

Zahvalio je potom svim pokojnim i živim članovima obitelji za podršku tijekom proteklih godina, zatim svojim poglavarima, subraći svećenicima i suradnicima – đakonima, župnim vikarima, bogoslovima, sjemeništarcima, svećenicima studentima, čitačima, akolitima, ministrantima te pjevačima svih zborova.

"Posebno zahvaljujem svećenicima susjednih župa, koji su vrijedna karika u lancu pastoralnog djelovanja, a suradnjom su potvrdili svoj udio u pastoralnim ostvarenjima. S nekima sam se i dobro sprijateljio. A ja sam na svoje prijatelje uvijek ponosan. Posebna zahvalnost mojim dragim župljanima, koji su svojim kontaktom sa svećenikom i svojim aktivnostima potvrdili pravu zauzetost za Kristovo djelo spasenja. Neka ih Gospodin uvijek svojom milošću krijepi, prati i usavršava u služenju", kazao je mons. Tomić.

Zahvalio je i redovnicama koje su ga pratile tijekom njegove službe.

"Iz mojeg iskustva to su sestre milosrdnice u sjemeništu na Šalati, u Zagrebu i Rimu, te sestre SMI-a u župi, dok sam boravio u sjemeništu i bogosloviji, ali i u Nadbiskupiji. Nemjerljiva je vrijednost njihove prisutnosti i djelovanja. Neka ih Gospodin za to obilno nagradi", kazao je.

Posebno je istaknuo sve koji su se tijekom godina angažirali u korist zajednice, a koji su uglavnom anonimni, no "vrlo prisutni, zauzeti i stvarni", te je poželio da im Gospodin uzvrati za njihovu velikodušnost.

Spomenuo je potom i sve župljane župa u kojima je djelovao.

"Doslovno, vi ste bili izvor moje životne sigurnosti na način da ste me pazili i da ste uvijek bili pažljivi kako mi ništa ne bi nedostajalo za život, rad i djelovanje, osobno, ali i za sve potrebe župe."

Zahvalio je i svima koji su pridonijeli organizaciji proslave njegova svećeničkog jubileja, zatim duhovnim zvanjima župe Prozor i Rame, svim mladima i mladim obiteljima koje se u raznim akcijama ujedinjuju za dobro drugih te ministrantima, uz želju da ih "zahvati milost Božja, štiti, prati i čuva".

Na sve je na kraju zazvao Božji blagoslov, posebno na obiteljsko zajedništvo i zajedništvo Crkve.

Na kraju mise svećenici i okupljeni puk otpjevali su "Tebe Boga hvalimo". Liturgijsko pjevanje tijekom euharistijskog slavlja animirao je župni zbor pod ravnanjem s. Anđeline Perić, SMI.

Nakon svete mise uslijedilo je bratsko zajedništvo za stolom u Ramskoj kući na Makljenu.

Životni put mons. Tomića

Mons. Marko Tomić rođen je 14. travnja 1952. godine u Brezovom Polju kod Žepča, od roditelja Ante i Anice, rođene Hrkać. Osnovnu školu završio je u Donjoj Golubinji kod Žepča i u Bugojnu, srednju školu u Zagrebu, a teološki fakultet u Sarajevu, gdje je 15. lipnja 1975. godine zaređen za đakona.

Za svećenika je zaređen na svetkovinu svetih Petra i Pavla, 29. lipnja 1976. godine, također u Sarajevu.

Kao svećenik obnašao je brojne službe. Još kao mladomisnik poslan je u Kandiju na ispomoć župniku koji je bio bolestan. Zatim je imenovan župnim vikarom u župi Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu, gdje je služio devet godina.

Potom je upućen na dvije i pol godine postdiplomskog studija kanonskog prava. Nakon toga imenovan je članom Crkvenog suda, arhivarom i pomoćnikom u Nadbiskupijskom uredu. Obnašao je i službu privremenog župnika u Gradačcu, odakle se zbog ratnih okolnosti s narodom povukao u izbjeglištvo.

Pet godina ostao je u Đakovu, gdje su ga biskupi Ćiril Kos i Marin Srakić primili u svećenički dom. Osim pastoralne brige za izbjeglice u izbjegličkom centru Gašinci, predavao je na KBF-u u Đakovu te je bio imenovan sucem pojedincem na crkvenom sudu.

Godine 1996. odlazi u Rim, gdje je postavljen u službu vicerektora Hrvatskog zavoda sv. Jeronima, koju je predano obnašao deset godina.

Zatim je 2006. godine stavljen na raspolaganje Porečkoj i Pulskoj biskupiji, iz koje se nakon dvije i pol godine vratio u Vrhbosansku nadbiskupiju te je imenovan župnikom na Kupresu, u Otinovcima, i župnim upraviteljem župe Rastičevo.

Uz župničku službu, 2011. godine imenovan je sudskim vikarom Ženidbenog suda Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije.

U ljeto 2017. godine postavljen je u službu župnika župe Presvetog Srca Isusova u Prozoru, koju obnaša i danas.

Uz navedene službe povjerene su mu i druge dužnosti i zaduženja. Tako je 25. siječnja 2003. godine imenovan postulatorom kauze Drinskih mučenica pred tadašnjom Kongregacijom za proglašenje svetih. Bio je član Odbora za pripremu Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije.

Obnašao je službu profesora na Katedri kanonskog prava Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu od listopada 2010. godine. Branitelj je ženidbenog veza pri Drugom ženidbenom sudu za Vrhbosansku crkvenu pokrajinu.

Obnašao je službu bugojanskog dekana, a trenutačno je dekan Ramskog dekanata, prenosi KTA.