Treba li BiH zabraniti društvene mreže mlađima od 16 godina?

Sve više zemalja pokušava ograničiti pristup društvenim mrežama djeci i maloljetnicima. Australija je već uvela zabranu korištenja pojedinih platformi mlađima od 16 godina, dok slične mjere razmatraju ili uvode i druge države.

O rizicima kojima su djeca izložena na internetu, mogućim zabranama, ulozi roditelja i tome kako djecu educirati o sigurnom korištenju interneta za Novi dan govorio je Adi Pejdah iz Centra za sigurni internet Bosne i Hercegovine.

Cyberbullying

Pejdah kaže da se odnos prema internetu u posljednjih 10 do 15 godina značajno promijenio. Dok se ranije više govorilo o informacijama, komunikaciji i pozitivnim stranama interneta, danas se sve više pažnje posvećuje rizicima.

"Danas pričamo o cyberbullyingu, seksingu, sekstortingu u live streamu, seksualiziranom sadržaju i, evo, u nekih posljednjih par godina o artificial intelligence, o AI-u", kazao je.

Poseban problem, dodaje, predstavljaju način na koji su društvene mreže dizajnirane, kao i algoritmi koji korisnicima nude sadržaj koji ih može zadržati na platformama mnogo duže nego što su planirali.

"Sam dizajn je problem", smatra Pejdah.

Za djecu je taj problem još izraženiji jer, za razliku od odraslih, još nemaju dovoljno razvijenu sposobnost da prepoznaju kada trebaju prestati sa skrolanjem.

Kao primjer je naveo Australiju, gdje je jedan od razloga za uvođenje zabrane mlađima od 16 godina upravo način na koji algoritmi funkcioniraju. Ako dijete jednom ili više puta pogleda neprimjeren sadržaj, algoritam mu može nastaviti nuditi sličan sadržaj.

Cyberbullying je, prema riječima Pejdaha, i dalje jedan od najvećih problema s kojima se susreću u Centru za sigurni internet BiH.

"Mi u Centru za sigurni internet nekako i najviše prijava imamo koje se tiču cyberbullyinga", rekao je.

Pored cyberbullyinga, veliki problem za djecu predstavlja i neprimjeren sadržaj koji se može pronaći na društvenim mrežama.

Obična fotografija 

Dodatni rizik donosi razvoj umjetne inteligencije. Pejdah upozorava da je danas za izradu kompromitirajućeg sadržaja moguće zloupotrijebiti i običnu fotografiju djeteta.

"Dovoljno je običnu fotografiju, 2D fotografiju djeteta da imaju, da se od nje može napraviti toliko realan kompromitirajući sadržaj koji će opet kružiti možda školama ili nekim grupama", kazao je.

Problem je, dodaje, što dijete teško može objasniti vršnjacima, roditeljima ili drugima da takav sadržaj nije stvaran.

Zbog toga roditeljima savjetuje da ne objavljuju fotografije svoje djece na društvenim mrežama.

"Svaka ta fotografija ostavlja digitalni trag djeteta i može se iskoristiti", upozorio je.

Čak ni privatni ili zaključani profili, kaže, ne predstavljaju potpunu zaštitu, jer neko od osoba koje imaju pristup sadržaju može napraviti screenshot, fotografiju preuzeti i proslijediti je dalje.

Pejdah kaže da roditelji često smatraju da se problemi s internetom događaju nekoj drugoj djeci.

"Roditelji uvijek misle: to se ne događa u mom okruženju, to se neće dogoditi mom djetetu", kazao je.

Roditelji nezainteresirani? 

U Centru za sigurni internet posebno ističu važnost edukacije roditelja. Međutim, upravo kada su roditelji u pitanju, kaže Pejdah, odziv na edukacije je slab.

"Kada su roditelji u pitanju, dođe 3-4 roditelja", naveo je.

Najčešće dolaze roditelji koji su već svjesni problema i žele dodatno razgovarati i educirati se, dok oni koji problema nisu svjesni uglavnom ne dolaze.

Još jedan problem je neprijavljivanje slučajeva.

"Drugi problem je jer roditelji ne žele prijaviti u većini slučajeva kada dijete ima problem", kazao je Pejdah, navodeći ono što naziva "sindromom mahale", odnosno strah roditelja da će se o problemu njihovog djeteta pričati u okolini.

Društvene mreže, smatra Pejdah, značajno su promijenile djetinjstvo.

Ranije su problemi među djecom uglavnom završavali kada bi djeca izašla iz škole. Danas se komunikacija nastavlja putem društvenih mreža, chatova i zajedničkih grupa.

"Sada taj socijalni život školski je pozitivan, ali ranije je završavao kući, a sada ga nosimo 24 sata sa sobom", kazao je.

Zadirkivanje ili drugi problemi koji su se ranije događali u školi sada se mogu nastaviti i kod kuće, a dijete može biti izloženo pritisku i nakon što napusti školsku sredinu.

Tehnički izvedivo 

Govoreći o zabrani korištenja društvenih mreža mlađima od 16 godina, Pejdah kaže da je takva mjera tehnički provodiva, što, prema njegovim riječima, pokazuje i primjer Australije.

Ipak, nije mišljenja da sama zabrana može riješiti problem.

"Ako nemamo kompletan sustav uređen, pa to je i edukacija, da vratimo na edukaciju i djece i roditelja, od najranije dobi, medijska pismenost djece i sve neke stvari, dakle kompletan lanac, kompletan sistem, jer sama zabrana, iskreno, neće ništa puno donijeti", rekao je.

Djeca bi, smatra, mogla pronaći druge, manje regulirane platforme.

Velike platforme, dodaje, ipak imaju određene mehanizme prijavljivanja i uklanjanja sadržaja, dok neke manje regulirane platforme nemaju takve mehanizme.

"To može biti ogroman problem kada dijete postane nevidljivo i za roditelje i za institucije", upozorio je.

Pejdah smatra da roditelji u današnje vrijeme zabranama neće postići mnogo.

Razgovor i razgovor 

Umjesto toga, potrebno je razgovarati s djecom, objasniti im rizike i pomoći im da razumiju kako društvene mreže funkcioniraju.

Ako roditelji s djecom odluče otvoriti profil, nije dovoljno samo tehnički napraviti nalog.

"Trebamo razgovarati. Trebamo se mi kao roditelji educirati", rekao je.

Važno je, dodaje, postaviti sigurnosne parametre, ali i izgraditi povjerenje kako bi dijete roditelju moglo reći što je vidjelo, što mu izlazi na društvenim mrežama i ako se susretne s problemom.

Jer, ako roditelj odmah oduzme telefon ili zabrani internet kada dijete prizna da je vidjelo nešto neprimjereno ili da je doživjelo problem, dijete bi sljedeći put moglo odlučiti da šuti.

"Tako da smatram da je komunikacija s djecom nekako ključ", kazao je Pejdah.

Posebno je upozorio roditelje koji na društvenim mrežama objavljuju fotografije djece s ljetovanja, natjecanja i drugih događaja.

Osim mogućnosti zloupotrebe same fotografije, postoji i drugi rizik.

"Možemo doći do problema da pokažemo u stvari nekome na društvenim mrežama da nema nas kući, da smo odsutni, otvoriti svoja vrata kuće", rekao je.

Zbog toga smatra da roditelji trebaju biti oprezni s količinom informacija koje javno dijele.