''Želiš li znati koliki je mrak koji te okružuje, moraš samo oštriti vid na dalekim slabašnim svjetlima'', stoji u citatu koji otvara roman ''Sezona berbe'' Magdalene Blažević preuzetim iz ''Nevidljivih gradova'' Itala Calvina.
O pisanju Magdalene Blažević, pisao je ugledni španjolski El Pais u tekstu Marca Casalsa poznatog katalonskog pisca i novinara.
Casals piše kako je roman smješten u poslijeratnu Bosnu i Hercegovinu, a pripovijedaju ga majka i kći, obje pripovjedačke linije obilježene žudnjom prema bivšim ljubavnicima.
Najprije upoznajemo Unu, kći, koja se vraća u napušteno selo gdje čeka muškarca za kojeg znamo da se neće pojaviti. U svojim snoviđenjima prepuštena je nostalgiji i erotskim fantazijama. U drugom, pak, dijelu, pratimo Idu, majku, koja pripovijeda o najtežem razdoblju života neprestano se vraćajući ljubavniku koji je, u tom vremenu, nije uspio zaštititi. Iako obje, kao što je rečeno u Calvinovu citatu, oštre vid na dalekim slabašnim svjetlima, tražeći dobro u svijetu mraka, ne nalaze mnogo.
Casals piše kako je Magdalena Blažević na balkanskoj književnoj sceni poznata po poetskom prikazu Bosne i Hercegovine i rata koji ju je devedesetih godina prošlog stoljeća gotovo potpuno razorio i u kojem je stradalo više od 100 000 ljudi.
U svom prethodnom romanu ''U kasno ljeto'' (L’Agulla Daurada, 2023) Blažević pripovijeda o stradanju civila iz perspektive djevojčice, jedne od žrtava. Ona govori o svom posljednjem ljetu, prije i nakon vlastite smrti.
U ''Sezoni berbe'' se autorica više fokusira na pustoš koja je ostala nakon tog rata, nego na rat sam. Biljke, životinje i hrđa okupirali su kuće, u gradu i selima ostali su isključivo starci:
''Ovdje se zapisuje samo broj umrlih'', kaže Una. Prisjećanje na želje, žudnje i snove je jedino što je protagonisticama ostalo jer vrata budućnosti za njih su zatvorena.
Kao i u romanu ''U kasno ljeto'' Blažević nas impresionira opisima ruralne Bosne i ratnih epizoda. Njezin stil i sugestivne rečenice prenose propast Bosne i Hercegovine na osjetilnoj razini, a sam stil podsjeća na prozu Herte Müller, navodi Caslas.
''U ovom, kao i u prethodnom romanu, prizori ratnih stradanja su vrlo potresni, i u odnosu sa opisima rata, sjećanja i fantazije djeluju stereotipno, ali jasno je da je riječ o autorici koja je izrazito sugestivnim jezikom izgradila vlastiti univerzum. Razlog tome je i činjenica da ratovi iza sebe ostavljaju krajolik koji u sebi ima nešto nestvarno što savršeno odgovara fantazmogoričnoj prozi Magdalene Blažević'', navodi Caslas.
Dodaje kako u ''Nevidljivim gradovima'' Itala Calvina, točnije u izvješću o gradu Zenobiji, Marco Polo kaže Kublaj-kanu da se gradovi mogu podijeliti u dvije kategorije: na one koji kroz godine i promjene nastavljaju oblikovati želje i oni u kojima želje izbrišu grad.
U prvom dijelu knjige Una se prisjeća sna u kojem promatra Zenobiju sa svojim ljubavnikom, ali se budi sama u sobi punoj muha. Kao i Calvinovi ''Nevidljivi gradovi'' krajolici u „Sezoni berbe“ gotovo su izbrisani – ne željama, nego ratom. Ipak, rat nije uspio izbrisati želje glavnih junakinja, koje i dalje postoje, iako ih je već prekasno ostvariti.
