Čileanski pisac i diplomat Neftali Ricardo Reyes Basoalto (1904-1973), poznat kao Pablo Neruda, najveći liričar Latinske Amerike, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, rođen je 11. svibnja 1904. godine.
Poslije sudjelovanja u Španjolskom građanskom ratu, gdje se sprijateljio s pjesnikom Federicom Garcíom Lorcom, uglavnom je bio okrenut idealima socijalne pravde i političkoj borbi za prava potlačenih.
U početku je bio pod utjecajem modernista i postromantičara, potom je poetsku žestinu i čulnost kombinirao s tradicionalnom pjesničkom formom, a oprobao se i u slobodnijoj pjesničkoj tehnici s nadrealističkim elementima.
Kasnije faze karakterizira jače osjećanje tuge zbog prolaznosti svega, ali i nova vjera u ljudske i društvene vrijednosti, prenosi Srna.
Najpoznatija Nerudina djela su: pjesničke zbirke "Praznična pjesma", "Suton", "Dvadeset ljubavnih i jedna očajna pjesma", "Pokušaj beskonačnog čovjeka", "Boravak na Zemlji", "Španjola u srcu", "Treći boravak 1935-1945", "Opća pjesma", "Grožđe i vjetar" i "Elementarne ode".
Umro je 1973. godine.
