Jedan od najpoznatijih engleskih književnika, Charles Dickens, umro je na današnji dan prije 155 godina, 9. lipnja 1870. Rođen je 7. veljače 1812. godine kao Charles John Huffam Dickens u činovničkoj obitelji u Landportu.
Bio je drugo od osmero djece, a otac mu je 1824. zbog dugova bio zatvoren pa je Dickens radio u tvornici.
Školovanje je prekinuo 1827. i radio kao odvjetnički pisar, sudski i parlamentarni izvjestitelj. Od 1833. objavljuje pripovijetke i eseje, a iz tekstova uz novinske crteže nastao je njegov prvi roman Pickwickovci (Pickwick Papers, 1836–37).
Potom se posvetio spisateljskom pozivu: bio je urednik časopisa Bentley’s Miscellany (1836–39), Household Words (1850–59) i All the Year Round (1859–70), u kojima je uz romane u nastavcima objavljivao eseje, podlistke, društvene i političke komentare.
Napisani pod utjecajem tadašnjega kazališta, romana XVIII. st. i Don Quijotea, Pickwickovci su roman o komičnim zgodama u Engleskoj prije industrijske revolucije.
Oliver Twist (1837–39) prvi je njegov roman u kojem kritizira društvo (sudbinu napuštene djece i kriminal u Londonu).
U sličnom su stilu i Nicholas Nickleby (1838–39), osuda brutalne školske prakse, te Stari dućan rijetkosti (The Old Curiosity Shop, 1840–41), nova varijacija teme ugnjetavanja djece.
Barnaby Rudge (1841) njegov je prvi povijesni roman (iz XVIII. st.), dok je Martin Chuzzlewit (1843–44) analiza gramzivosti, a dijelom i satira američkog načina života, prvi Dickensov roman koji se oblikuje oko moralnog stanja a ne samo skupine likova.
Dombey i sin (Dombey and Son, 1846–48), roman o poslovnim krugovima londonskoga Cityja, uz zaokupljenost socijalnim problemom, uvodi i osjećaj nelagode u suvremenom društvu uopće; David Copperfield (1849–50), izrazito autobiografsko djelo optimistična duha, završava prvu fazu autorova opusa.
Potonja su mu djela mračnija i sklonija simboličkim strukturama, s manje komike i oštrijom satirom, slojevitijim likovima i čvršćom kompozicijom, a jednostavni društveni reformizam zamijenjen je radikalnijim propitivanjem društvenih institucija i konvencija.
Sumorna kuća (Bleak House, 1852–53) kritizira sudsku praksu; Teška vremena (Hard Times, 1854) osuda su industrijalizacije i utilitarizma, a Mala Dorrit (Little Dorrit, 1855–57) kritika je zatvorskih uvjeta.
Nakon povijesnog romana Priča o dva grada (A Tale of Two Cities, 1859), s radnjom iz doba Francuske revolucije, Dickens piše svoje najzaokruženije djelo, Velika očekivanja (Great Expectations, 1860–61). Taj je odgojno-razvojni roman, ispripovijedan u prvome licu, ironična vizija ambicija, bez panoramičnosti ranijih djela, ali s razrađenom temom odnosa moralnosti i društvenog položaja.
Naš zajednički prijatelj (Our Mutual Friend, 1864–65), u kojem nastavlja kritiku klasnih vrijednosti, posljednji je Dickensov cjelovit roman; Tajnu Edwina Drooda (The Mystery of Edwin Drood, 1870), djelo usredotočeno na temu zločina i zla, nije dovršio.
Veliku su popularnost stekle i njegove optimistične božićne pripovijetke od kojih je najpoznatija Božićna pjesma (A Christmas Carol, 1843).
Najistaknutiji i najčitaniji pisac viktorijanskoga razdoblja, Dickens je značajke epohe realizma (uklopljenost likova u socijalnu sredinu, vjerodostojan prikaz materijalnih činjenica i psiholoških procesa) nadopunio karikaturalnošću u prikazivanju komično-grotesknih likova, slikovitošću uzbudljivih prizora podignutih iznad iskustvene zbilje te nazočnošću jezovitoga i užasnoga u likovima i prostorima.
Dugo je bio smatran piscem za široko čitateljstvo; do potpunog kritičkog vrjednovanja njegova djela došlo je 1950-ih.
