Nagib Mahfuz, književni nobelovac, autor "Kairske trilogije"

Na današnji dan prije 20 godina, 30. kolovoza 2006. umro je u Kairu egipatski književni nobelovac Nagib Mahfuz.

Mahfuz je objavio više od 40 romana i 30 scenarija. "Kairska trilogija" (1956., 1957.) je remek djelo. Godine 1959. objavljuje "Children of Gebelawi" koje zbog bogohulnosti biva zabranjeno u Egiptu.

Upravo se ova knjiga smatra razlogom atentata nožem na Mahfuza 1994. godine, nakon kojeg je on bio pod stalnom pratnjom tjelesnih čuvara.

Mahfuz je rođen u Kairu 11. prosinca 1911. godine, a studirao je filozofiju.

Isprva je pisao prozu u kojoj je interpretirao staroegipatsku povijest, npr. roman Radobis (1943). Potom se okrenuo (1947) suvremenomu Egiptu i 1957. dovršio svoje remek-djelo, tzv. Kairsku trilogiju (Al-ṯulāṯiyya), tri romana nazvana po gradskim četvrtima: Između dvaju dvoraca (Bayn al-qaṣrayn), Dvorac čežnje (Qaṣr al-šawq) i Šećerana (Al-sukkariyya).

U njima opisuje život triju naraštaja u Kairu, od I. svjetskog rata do svrgavanja kralja Faruka I. 1952. Pisao je o problemima monarhije, britanskom kolonijalizmu, idejnim previranjima i društvenim promjenama, položaju žena i političkih zatvorenika; premda politička stajališta najčešće izriče alegorijom i simbolima, često je bio zabranjivan.

Vješt stilist, miješajući realističke opise s povijesnim reminiscencijama i metafizičkim promišljanjima, u svojoj je urbanoj prozi ostvario niz dojmljivih likova i dosegnuo vrhunac egipatske romaneskne proze.

U bogatu opusu značajnija su djela: Djeca Gabalawije (Awlād ḥāratina, 1959., prevedeno i kao Djeca naše četvrti), Lopov i psi (Al-Liṣṣ wa ’l-kilāb, 1961), Prosjak (Al-šaẖẖaḏ, 1965), Miramar (Mīrāmār, 1967), Dan kada je ubijen vođa (Yawm qutil al-za‘īm, 1985) i drugo.

Nijedan drugi arapski autor nema toliko adaptacija svojih djela. Prema njegovom romanu Tijesna ulica snimljen je i poznati meksički film s mladom Salmom Hayek, kojim se glumica proslavila i privukla pozornost Hollywooda.

Nobelovu nagradu za književnost primio je 1988. godine.

Mahfuz gotovo nikada nije napuštao Egipat. Nije otišao po Nobelovu nagradu: Zbog svoje averzije prema putovanjima, nije otputovao u Stockholm na svečanu dodjelu Nobelove nagrade. Umjesto njega, nagradu su primile njegove kćeri.

(Izvor: Hrvatska enciklopedija)