Povijesni zapisi često donose dragocjene uvide u političke i društvene prilike određenog razdoblja, a jedan od takvih osvrta dolazi iz lajpciškog časopisa „Die Gartenlaube” (Vrtna hladovina).
U izdanju iz 1882. godine, u Heft 11, S. 175-178, objavljen je članak koji analizira vojnu situaciju u Hercegovini tijekom ustanka, a u njemu se djelomično spominje i Mostar.
Članak je popraćen drvorezima F. Weibela, koje je nacrtao H. Heubner, prikazujući kartu austrijskog područja pobune te prikaze gradova Stoca i Mostara.
Ovaj članak preuzet je iz publikacije ''Mostar u stranoj štampi”, objavljene na stranicama Cidom.org, koja donosi vrijedne povijesne izvore o Mostaru i Hercegovini iz perspektive stranih kroničara.
Prema pisanju njemačkog časopisa, ustanak koji se proširio na južni dio okupiranih zemalja 1878. godine, zahvatio je i Hercegovinu, čiji su geografski uvjeti dodatno otežavali vojna djelovanja.
"Uglavnom, kraški karakter prevladava u formiranju planina. Također, u Hercegovini svugdje nalazimo siromaštvo u vodi i hrani, kao i brdovito, neprohodno stjenovito tlo. Cijela država ima samo jedan prohodan put koji vodi dolinom Neretve od Mostara do Sarajeva, dok inače samo bijedni tragovi mazgi pokazuju komunikaciju između pojedinih sela."
U tom kontekstu, Stolac se ističe kao najvažnija tvrđava u regiji, strateški smještena na visokoj, nepristupačnoj stijeni iznad grada.
U članku se Mostar spominje kao značajno urbano središte s razvijenim zanatstvom:
"Glavni grad Mostar, koji je još odavno bio poznat po kamenom mostu, postao je poznat po kožarima u tom području, dok je Foča, mjesto na crnogorskoj granici, od antičkih vremena bilo sjedište iskusnih kovača oružja, posebno damaščanskih sablji i noževa."
Ipak, opći gospodarski uvjeti u Hercegovini ocijenjeni su kao zaostali, a agrarna proizvodnja opisana je kao primitivna:
"Stanovništvo zemlje nije baš željno raditi i poljoprivredom se bavi na vrlo primitivan način, npr. zemlju oru drvenim plugom iz Olimpovih vremena."
Članak analizira i vojne izazove s kojima se suočavala austrijska vojska, ističući probleme logistike i nedostatak prometne infrastrukture. Upozorava se na sličnosti s prethodnim pobunama iz 1869. i 1870. godine, te se predviđa da će austrijska vojska pokušati brzo ugušiti otpor koristeći stečena iskustva.
"Trupe koje su napredovale nisu imale pristup ni pokretnim cestama, a kamoli željeznicama, pa je vojnik bio prisiljen nositi svoje potrepštine u naprtnjači na udaljene ekspedicije."
Jedan od glavnih razloga pobune bilo je uvođenje regrutacije u austrijsku vojsku, što je izazvalo žestoko protivljenje lokalnog stanovništva. Muslimansko stanovništvo posebno je odbacilo zakletvu vjernosti austrijskom caru, dok su strani agenti dodatno raspirivali nezadovoljstvo, koristeći Hercegovinu kao polazište za šire panslavističke ciljeve.
Autor zaključuje da je Beč ovaj put odlučan ugušiti pobunu vojnim putem, za razliku od ranijih pokušaja pacifikacije političkim ustupcima i financijskim poticajima:
"Naoružanje koje je izradila Austrija ukazuje na to da ovaj put Beč nije sklon ponavljanju komedije Knezlaz, već je odlučio mačem odriješiti čvor, kako to zahtijeva ugled i dostojanstvo Austrije."
Ovaj članak iz 1882. godine predstavlja značajan povijesni izvor koji dokumentira složene odnose u Hercegovini pod austrougarskom okupacijom.
Kroz izvještaj stranog autora, vidljivo je kako su zapadni kroničari percipirali političku i vojnu situaciju u regiji, često s dozom predrasuda i ograničenog razumijevanja lokalnih prilika.
Za one koji žele dublje istražiti povijest Mostara i Hercegovine kroz prizmu stranih izvora, publikacija ''Mostar u stranoj štampi”, dostupna na Cidom.org, nudi bogat arhiv povijesnih zapisa koji osvjetljavaju različite aspekte prošlosti ovog kraja.
