Španjolski književnik Federico García Lorca rođen je na današnji dan prije 125 godina, 5. lipnja 1898. u mjestu Fuente Vaqueros kod Granade.
Ovaj veliki pjesnik i dramatičar, jamačno je najpoznatiji španjolski književnik XX. stoljeća.
Godine 1919. radi studiranja književnosti i prava odlazi u Madrid, gdje se upoznaje i druži s mnogim tadašnjim španjolskim intelektualcima. Ondje upoznaje umjetnike i buduće prijatelje Luisa Buñuela i Salvadora Dalíja.
Pjesma suhe narandže
Drvosječo,
posijeci mi sjenu.
Oslobodi me muke
da se vidim bez plodova.
Zašto se rodih između ogledala?
Dan me okreće.
I noć me oponaša
u svim svojim zvijezdama.
Hoću živjeti a da se ne vidim.
Mravi i slak
sanjat ću da su
moje lišće i moje ptice.
Drvosječo,
posijeci mi sjenu.
Oslobodi me muke
da se vidim bez plodova.
Svoje slikarsko i glazbeno znanje i senzibilitet iskoristio je zanimanjem za pučko pjesništvo i osobiti andaluzijski pučki glazbeni izraz, cante jondo, pretvorivši ih u izvor pjesničkoga nadahnuća.
Glazbu je učio kod Manuela de Falle, koji mu je usadio ljubav prema narodnoj pjesmi i usmjerio ga ka skupljanju narodnoga blaga.
U 1930-ima prokrstario je Španjolskom kao voditelj studentske kazališne družine "La Barraca", prikazujući širokoj publici najbolja djela Zlatnoga vijeka.
Sa skupinom u kojoj su bili R. Alberti, P. Salinas, D. Alonso i drugi, pokrenuo je revalorizaciju književne baštine, poglavito L. Góngore. Ta se skupina, poznata kao Generacija ’27, povezala s europskim avangardnim pokretima.
Kao osvjedočenog antifašista ubili su ga u građanskome ratu frankisti, bojeći se njegova utjecaja na raspoloženje naroda. Datum njegove smerti je 18. kolovoza 1936. godine.
Prve zbirke pjesama: Knjiga pjesama (Libro de poemas, 1921), Prve pjesme (Primeras canciones, 1922., izdane 1936), Pjesme (Canciones, 1921–24., izdane 1924). Najpoznatiji su Lorkini stihovi iz zbirki Poema del cante jondo (1931) i Prvi ciganski romancero (Primer romancero gitano, 1928). Potonja izdanja nose poznati naslov Romancero gitano.
U njima je najvidljiviji utjecaj andaluzijske pučke kulture. Godine 1934. objavio je dulju pjesmu Tužaljka za Ignacijom Sánchezom Mejíasom (Llanto por la muerte de Ignacio Sánchez Mejías), u kojoj je do savršenstva doveo ritam i asonantnu rimu; 1940. u Meksiku posmrtno je objavljeno glavno pjesničko djelo Pjesnik u New Yorku (Poeta en Nueva York), pjesnička transpozicija privlačnosti i odbojnosti susreta s metropolom anglofone Amerike i nadolazećega svijeta.
Prva mu je drama Mariana Pineda (1928); slijede Gospojica Rosita, usidjelica ili Jezik cvijeća (Doña Rosita la soltera o El lenguaje de las flores, 1935) i dr.
Najpoznatije su: Krvavi svatovi (Bodas de sangre, 1933), Jalovica (Yerma, 1934) i Dom Bernarde Albe (La casa de Bernarda Alba, 1945), sve tri s temom žene u konzervativnoj sredini. U njima je tragika sudbinâ neopoziva, kao u grčkoj tragediji.
García Lorca i danas je jedan od pjesničkih stupova XX. stoljeća na Zapadu.
