Navršila se 101 godina od smrti mostarskog pjesnika Alekse Šantića, umjetnika koji je postao jednim od najpoznatijih simbola grada.
Šantić je umro na današnji dan, 2. veljače 1924. godine u Mostaru od tuberkuloze.
Pjesnik je i rođen u gradu na Neretvi, 27. svibnja 1868., a najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Polazio je Trgovačku školu u Ljubljani, radio kao trgovac u Mostaru, potom se posvetio književnosti i kulturnoj djelatnosti, a bio je i urednik časopisa Zora.
Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se period od 1904. do 1912. Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najviše je poštovao njemačkog književnika Heinricha Heinea.
No, najveći utjecaj na njegovo stvaranje imala je narodna književnost (narodna lirska pjesma - sevdalinka, balada, romansa i narodna epska pjesma).
Njegove pjesme pune su emocionalne boli, rodoljublja i ljubavne čežnje za nacionalno i socijalno ugroženim Hercegovcima.
Napisao je i dvije uspjele jednočinke u stihu, Pod maglom (1907) i, prema motivima narodne balade, Hasanaginicu (1911).
U rodoljubnom pak pjesništvu služio se njegoševskom stiliziranom frazom u maniri devetnaestostoljetne sentencioznosti i patosa.
S njemačkoga prevodio Heinricha Heinea i Friedricha Schillera. Pjesme je skupio u više izdanja zbirke Pjesme (1891., 1901., 1908., 1918) te u zbirci Na starim ognjištima (1913).
