Mostarske lutke opet održale lekciju i djeci i odraslima

Pronaći svoje svjetlo u vremenima kad su razne bljeskalice uperene u nas. Poruka je to još jedne odlične predstave Lutkarskog kazališta Mostar, koja je premijerno izvedena u četvrtak navečer.

''Superjež u borbi za nevidljivo'' u režiji Zdenke Šuštić, koja je uradila i tekst po ideji odgojiteljica Marijane Bubalo i Anite Šagolj, još je jedna važna lekcija koju su uigrani mostarski lutkari stavili pred djecu.

U zamišljenoj borbi u zamišljenoj šumi protiv zamišljene šumske internetske veze, prikazana je stvarna prašuma kojoj su izložena djeca a da za to nikako nisu spremna.

Prestali vjerovati u sebe

Upozoravaju Jež i Krijesnica (za koju se bi se, kao i u predstavi zaista trebali zapitati kad smo ju zadnji put vidjeli) što sve gubimo u mrežama i svojim podilaženjima pisanim i nepisanim pravilima nekih virtualnih života u kojima su izbrisane sve prave vrijednosti.

Bljeskalice s mobitela uništile su prava svjetla u našim životima, upozoravaju mostarske lutke u rukama ponovno izvrsnih Marte Haubrich, Ivana Nevjetsića, Tibora Oreča i Tea Sandžaktara-Bijedića.

Dok nas pustolovina Ježa i Krijesnice vodi kroz šumu i upoznaje s likovima koji zaluđeni društvenim mrežama i glumljenjem života otkrivaju sebe, otkrivaju nam se moći zagrljaja, dijeljenja i svih onih skoro zaboravljenih ljudskih osobina koje nas čine korisnijima i boljima.

Svi su, važna je poruka predstave, prestali vjerovati u sebe jer vjeruju mobitelima i svemu onome što skriveno vreba da izvitoperi naše živote i podloži ih algoritmima koji onda i misle i žive za nas.

Lekcija i djeci i odraslima

Mostarsko lutkarsko kazalište i ovom je predstavom još jednom pokazalo kako više brine o nama nego mi o njemu i održalo još jednu važnu lekciju o tome kako nam životima upravlja netko drugi i da sve više podliježemo trendovima daljinskih upravljanja našim osjećajima.

I ova je predstava, kao i neke ranije, osim lekcije djeci, bila i predstava za odrasle koji bi također trebali preispitati kako i koliko vlastitu djecu tjeraju u svjetove u kojima nema pravih vrijednosti nego dirigiranih trendova. Za početak, moglo bi se krenuti od toga da djeca dok jedu ne gledaju u ekran nego u tanjur ili da im se primjerom pokaže da treba poslušati glas prije predstave koji kaže da se u kazalištu mobiteli moraju ugasiti.

Krijesnica i Jež, i svi drugi likovi utkani u odlično odrađene lutke na ponovno zanimljivo osmišljenoj sceni, poručili su kako vrijedi vjerovati u sebe stvarnog u stvarnom svijetu kao i da naš glas nije napravljen za preglede nego da se kaže ono što se misli.

''Superjež u borbi za nevidljivo'' mostarskom Lutkarskom kazalištu daje za pravo da vjeruje u sebe i potvrđuje da ima glas koji vrijedi čuti tim više jer je ideja za predstavu potekla od odgojiteljica koje ponekad zanemarujemo jednako kao kazalište.

A i jedni i drugi imaju što reći i (o) nama i (o) našoj djeci.