Zsa Zsa uoči koncerta Vjerujem 2026: Glazba treba dotaknuti čovjeka tamo gdje ne zna objasniti što ga boli

Koncert ''Vjerujem 2026'', koji će i ove godine okupiti tisuće ljudi pod vedrim nebom Mostara, već odavno nije samo glazbeni događaj. Kroz zajedništvo, vjeru i glazbu koncert nosi snažnu poruku nade i podrške radu Udruge Otac i djeci s teškoćama u razvoju.

Jedna od izvođačica koja će ove godine stati na pozornicu pod Bijelim Brijegom je i Zsa Zsa, umjetnica koja je posljednjih godina prošla snažan osobni i glazbeni put. U iskrenom razgovoru uoči koncerta govorila je o duhovnosti, glazbi, unutarnjem miru i tome kako danas gleda na svoj poziv.

Govoreći o promjenama koje su obilježile posljednje dvije godine njezina života i karijere, Zsa Zsa kaže kako nije postojao jedan veliki trenutak koji je sve promijenio.

''Mislim da se zapravo nije dogodio jedan veliki trenutak, nego puno malih trenutaka koji su me kroz godine polako vraćali sebi. Odrasla sam u duhovnosti i vjeri te, iako to možda nisam uvijek javno pokazivala, oduvijek sam osjećala Božju prisutnost – samo joj možda nisam pridavala toliko pažnje koliko danas pridajem. No u najtežim trenucima uvijek sam znala da nisam sama, a s vremenom sam naučila s Njim dijeliti ne samo tugu nego i sreću, zahvalnost i sve lijepo što mi život donosi.''

Foto: PR / Zsa Zsa prije koncerta u Mostaru: Bog me cijelo vrijeme vodio kroz život

''Naravno da su me prema ovome što sam danas usmjerile razne životne situacije, ali i godine traženja svog mjesta na estradi. Oduvijek sam sanjala velike snove, možda nekome i nerealne. I u tom svijetu, ganjajući nešto veliko, čovjek se lako izgubi i mic po mic počne gurati pod tepih upravo one emocije koje su ga nekad poticale na stvaranje. Polako se udalji od onog tihog glasa iznutra, slušajući previše glasova izvana. I tako, gotovo neprimjetno, čak i nesvjesno, sve počne postajati posao jer se nalaziš u takvom svijetu.''

''Moji nastupi i pjesme oduvijek su bili iskreni i nikada nisam izašla na pozornicu glumeći emocije. Uvijek sam nalazila način da uživam u svemu što izvodim, ali s vremenom kao da je bilo sve manje smisla i sadržaja, a sve više show businessa. A to jednostavno nisam bila ja. Došlo je čak do trenutka kada više nisam željela ni pjevati ni nastupati i doslovno sam htjela odustati od glazbe. A to je za mene, i za svakoga tko me stvarno poznaje, nešto gotovo nezamislivo.''

''Ja nikada nisam htjela nekome biti business, niti sam željela da glazba za mene bude samo posao, planiranje ili nešto materijalno. Oduvijek sam osjećala da glas i pjesma trebaju služiti nečemu puno većem. Da ljudi kroz moje pjevanje osjete da nisu sami. Da osjete koliko su zapravo snažni. Da ih riječi i glazba dotaknu tamo gdje možda ni sami ne znaju objasniti što ih boli, ali da im donesu mir i nadu.''

''Jer upravo to je ono što je mene cijeli život povezivalo s glazbom i što me nosilo kroz život. Samo sam s vremenom shvatila da taj osjećaj nije 'samo glazba', nego čisto prisustvo Duha Svetoga i Božji zagrljaj. To sam posebno shvatila nakon 'Dubina'. I tek sada vidim koliko me Bog cijelo vrijeme vodio kroz život.

Kad sam otpjevala 'Dubine', kao da se nešto prelomilo u meni. Dugo nisam osjetila takav mir, smisao i poziv da oplemenim dar koji sam dobila rođenjem – ne estradu, nego ljude. 'Dubine' su mi poslane u život da me podsjete zašto sam počela pjevati i zašto sam uopće dobila ovaj dar.

Sada mi je srce napokon na mjestu. I za mene ne postoji ljepši osjećaj nego kada svi zajedno kroz glazbu slavimo Boga.''

Koncert ''Vjerujem'' za nju ima posebno značenje upravo zbog njegove humanitarne dimenzije.

''Mostar ima neku posebnu toplinu i vjerujem da će ova večer biti puno više od samog koncerta. Kad znaš da tvoj glas i pjesma te večeri mogu barem malo pomoći djeci i roditeljima koji vode neke puno veće životne bitke od naših svakodnevnih problema, onda sve dobije puno dublji smisao. Mislim da ćemo svi tamo biti povezani jednom istom emocijom i vjerom i baš zato osjećam veliku zahvalnost što mogu biti dio toga.''

Govoreći o nastupima pred publikom na duhovnim koncertima, kaže kako se zapravo ne priprema drugačije nego za bilo koji drugi koncert jer je za nju glazba uvijek bila duboko osobna.

''Zapravo se ne pripremam puno drugačije za duhovne nastupe nego za bilo koji drugi koncert jer je meni sve povezano s glazbom uvijek bilo duboko i iskreno. Sve što pjevam stvarno proživljavam i znam Tko je taj koji mi uvijek drži leđa kad ni sama nisam sigurna u sebe. Znam i Tko zapravo kroz moje glasnice prenosi poruke ljudima. Tako da, kad stanem na pozornicu, ja sam potpuno prepuštena Njemu, ljudima i ljepoti tih osjećaja i te glazbe.''

''Naravno da trema uvijek postoji, jer je ljudski osjećati tremu pred toliko ljudi, ali onog trenutka kad krenem pjevati, sve to nestane. I tada se jednostavno prepustim Njegovim rukama i zajedno s publikom slavim Onoga koji nam je uopće dao dar da možemo zajednički proživjeti tako lijepe trenutke.''