bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Georges Bizet

Prije 150 godina umro je autor jedne od najslavnijih opera svih vremena

Dotad pod romantičarskim utjecajima, Arležankom se Bizet priklanja scenskom realizmu, koji se nadasve očituje u njegovu remek-djelu, operi Carmen.
03.06.2025. u 12:43
text

Na današnji dan prije 150 godina, 3. lipnja 1875. umro je francuski skladatelj i pijanist romantičkog doba. Najbolje je poznat po svojoj operi Carmen.

Rođen je u Parizu 25. listopada 1838. godine pod imenom Alexandre-César-Léopold Bizet, ali je kršten kao Georges Bizet i uvijek je bio poznat po tom imenu. Kao čudo od djeteta, ušao je u Pariški glazbeni konzervatorij 14 dana prije svoga desetog rođendana.

Bizet je 1857. dobio nagradu Jacquesa Offenbacha za postavljanje operete Doktor čudo (La docteur Miracle) i osvojio je Prix de Rome, školarinu za obećavajuće umjetnike i glazbenike.

U skladu s uvjetima školarine, studirao je u Rimu tri godine. Ondje je njegov talent počeo sazrijevati s njegovim djelima i operama kao što je opera Don Procopio. Pored tog ostanka u Rimu, Bizet je živio na području Pariza cijeli svoj život.

Po povratku u Pariz posvetio se skladanju. Uskoro nakon njegovog povratka, umire mu majka. 1863. sklada operu Lovci na bisere (Les pêcheurs de perles) za kazalište Lyrique. Tijekom ovog razdoblja Bizet je također napisao La jolie fille de Perth, svoju poznatu L'arlésienne (napisana kao slučajnu glazbu za predstavu), i skladbu za glasovir Dječje igre (Jeux d'enfants ).

Također je napisao romantičnu operu Djamileh, koja je često viđena kao prethodnik Carmen.

Nakon povratka prihvaćen je u pariškome Théâtre lyrique, gdje se izvode njegove opere Biserari (Les Pêcheurs de perles, 1863) i Lijepa kći Pertha (La Jolie fille de Perth, 1867), ali bez većeg uspjeha. Slično je i s Djamileh (1872) u Opéra-Comique.

No, iste godine scenska glazba za Daudetovu dramu Arležanka (L’Arlésienne), poslije prerađena u dvije orkestralne suite, postiže zapažen uspjeh. Dotad pod romantičarskim utjecajima, Arležankom se Bizet priklanja scenskom realizmu, koji se nadasve očituje u njegovu remek-djelu, operi Carmen (1875).

Praizvedba u Opéra-Comique, 3. ožujka 1875., ne doživljava uspjeh, ali ipak u tri mjeseca, do nagle Bizetove smrti, Carmen je izvedena 33 puta i s vremenom postaje jedno od najpopularnijih opernih djela uopće.

Opere je nastala po istoimenom romanu Prospera Mériméea iz 1845. Adaptacija prati život mlade, lijepe i pomalo divlje djevojke Carmen koja radi u tvornici cigareta u španjolskoj Sevilli kada ju uočava mladi vojnik po imenu Don José. Iako je zaručen za drugu, zaveden je pojavom senzualne Carmen kojoj pomaže pobjeći od policije.

Radnja za tadašnju publiku ne bi bila problematična kada u četvrtom činu ne bi došlo do krvoprolića kao posljedice ljubavne igre kojom vladaju strast, ljubomora i očaj.

Krvava priča nije se uklapala u idejni koncept pariškog kazališta za koje je Carmen bila pripremana – njihove su produkcije bile namijenjene obiteljskim posjetima kazalištu. Unatoč svemu, Bizet je odbio promijeniti glavnu točku radnje.

Iako je opera u prvom kontaktu s publikom žestoko odbijena, pronašla je poklonike u Richardu Wagneru, Johannesu Brahmsu i Petru Iljiču Čajkovskom. George Bizet nije uspio doživjeti Carmeninu svjetsku slavu.

Preminuo je zbog posljedica srčanog udara u 36. godini, tri mjeseca nakon premijere u pariškom Opéra-Comiqueu i nakon samo 30 izvedbi svoga najznačajnijeg djela.

comment icon
svi komentari (0)
POVEZANO