Enrico Caruso - jedan najvećih tenora svih vremena

Na današnji dan prije 105 godina, 2. kolovoza 1921. godine, u Napulju je preminuo Enrico Caruso, jedan od najvećih opernih pjevača svih vremena.

Caruso je rođen 25. veljače 1873. godine, također u Napuplju, a pjevao je na svim većim europskim i američkim opernim pozornicama.

Njegovi roditelji Anna Maria i Marcello Caruso su bili dosta siromašni, ali ih je Enrico zapamtio kao vrlo ljubazne i otvorene ljude. Od sedmero djece u obitelji Caruso, samo je troje preživjelo.

Započeo karijeru kao dječak kontraaltist u crkvenim zborovima. Nakon školovanja, od 1897. nastupao kao operni pjevač. Vrlo brzo stekao međunarodni ugled (Petrograd, Buenos Aires, Rim, Milano).

Prvi tenor opere Metropolitan 

Od 1904. godine je prvi tenor opere Metropolitan u New Yorku. Stekao je reputaciju najvećeg tenora svoga vremena.

Ostvario je repertoar od 67 uloga lirskog i dramatskog žanra te bio uzoran interpret verističkih opera. Repertoar mu je obuhvaćao naslovne uloge u operama G. Donizettija, P. Mascagnija, G. Verdija, G. Bizeta itd. te popularne napolitanske arije.

Pjevao je i talijanske kancone. Bio je majstor klasičnoga talijanskog vokalnog stila i tehnike, a publiku je fascinirao svojim sonornim izražajnim glasom, jedinstvenim po baršunastoj mekoći i boji.

Snimio je brojne gramofonske ploče koje su pomogle u širenju operne umjetnosti diljem svijeta.

Privatni život

Zanimljiva je epizoda iz njegova života kad je postao žrtvom iznude. Naime, Carusova golema popularnost privukla je pozornost njujorških kriminalaca i iznuđivača iz Crne ruke. Prijetili su da će nauditi njemu i njegovoj obitelji ili mu ozlijediti grlo lužinom ako im ne plati 2000 dolara (oko 65 000 američkih dolara danas).

Tenor je odmah platio njihovu naknadu za iznudu i očekivao je da će se slučaj zatvoriti, ali njegova spremnost na plaćanje natjerala ih je da ga smatraju lakom plijenom. Naknadno su tražili još veći iznos od 15 000 dolara (oko 490 000 američkih dolara danas). Caruso nije imao namjeru platiti drugi put i kontaktirao je policiju.

Pomogao mu je detektiv njujorške policije Joseph Petrosino koji je, lažno se predstavljajući kao Caruso, uhvatio iznuđivače.Za zločin su optužena dvojica Talijana, Antonio Misiano i Antonio Cincotto.

Kako je stario, boja Carusovog glasa postupno je slabila te je do 1916. počeo dodavati dramatične tenorske dionice poput Samsona, Ivana Leidenskog i Eleazara u svoj repertoar, dok je i dalje pjevao lirske tenorske uloge poput Nemorina i Lionella.

Tijekom 1915. i ponovno 1917. Caruso je gostovao u Južnoj Americi, s nastupima u Argentini, Urugvaju i Brazilu. Nastupao je u Mexico Cityju 1919., gdje je pjevao operne predstave u areni za bikove.

Drugi brak i bolest

Od 1897. do 1908. Caruso je bio u romantičnoj vezi s talijanskom sopranisticom Adom Giachetti. Iako je već bila udana (razvod nije postojao u Italiji do 1970.), Giachetti je tijekom njihove veze Carusu rodila dva sina: Rodolfa Carusa (1898. – 1951.) i pjevača/glumca Enrica Carusa Jr.

Godine 1917. Caruso je upoznao 25-godišnju pripadnicu visokog društva, Dorothy Park Benjamin, kći Parka Benjamina, bogatog njujorškog odvjetnika. Unatoč neodobravanju Dorothynog oca, par se vjenčao 20. kolovoza 1918. Dobili su kćer, Gloriju Caruso 1919. godine.

Dorothy je napisala dvije Carusove biografije, Krila pjesme: Priča o Carusu, objavljenu 1928. i Enrico Caruso: Njegov život i smrt, 1945.; potonja knjiga, koja uključuje mnoga Carusova pisma supruzi, bila je bestseler i poslužila je kao osnova za scenarij biografskog filma Veliki Caruso (1951.), u kojem je glumio tenor Mario Lanza kao Caruso.

Nakon jedne pogrešne dijagnoze, koja je rezultirala pogrešnim liječenjem, Caruzo je teško obolio. Ispostavilo se da je upala pluća prekasno dijagnosticirana.

Caruso je bio na granici života i smrti tijekom prvih tjedana 1921. Pao je u komu i u jednom trenutku gotovo podlegao zatajenju srca. Nastavio je osjećati epizode jake boli zbog infekcije i podvrgnut je ukupno sedam kirurških zahvata.

I dalje je imao visoku temperaturu i bio je općenito slabog zdravstvenog stanja. U trenutku smrti imao je 48 godina. Iako nije provedena obdukcija, uzrok Carusove smrti liječnici su pripisali peritonitisu, nastalom zbog pucanja subfreničnog apscesa.