Mount Everest, najviša planina na svijetu, je ujedno i vječno počivalište za desetke planinara nastradalih u osvajanju njenih vrhova.
Službeno, Edmund Hillary i Tenzing Norgay su 1953. postali prvi ljudi koji su osvojili najviši svjetski vrh, ali to su možda tridesetak godina uradili britanski alpinisti George Mallory i Andrew Irvine. Je li im to uspjelo za rukom, nikad se neće saznati jer su obojica poginuli na toj planini 1924. Do danas je pronađeno samo tijelo Georgea Mallorya, i to 1999., a lokacija na kojoj se nalazi otkriva kako su možda upravo njih dvojica bili prvi ljudi na vrhu najviše svjetske planine.
Od 1953., preko 3000 ljudi se popelo na Mount Everest, a deseci su poginuli pri spuštanju ili u pokušaju osvajanja. Neki od njih nikad nisu pronađeni, dok velik broj njih i dalje počiva na ovoj planini. Uklanjanje posmrtnih ostataka s Mount Everesta je vrlo kompliciran poduhvat, najčešće i nemoguć, pa tako jedan dio poginulih alpinista već desetljećima leži na planinarskim rutama.
S obzirom da je neiskusnim planinarima krajolik Mount Everesta jednoličan, tijela poginulih služe kao orijentiri pri penjanju i spustu. Najpoznatiji „mrtvi“ orijentir je Tsewang Paljor, indijski vojnik i planinar. On je poginuo 11. svibnja 1996., jednom od najcrnjih dana ove planine, jer je istog dana poginulo još sedam planinara. Danas je Paljor poznat kao Green Boots (zelene čizme) i već 16 godina leži na istom mjestu. Nedaleko od njega, nalazi se i britanski planinar David Sharp koji se smrznuo 2006. Uz Sharpovu smrt se vežu kontroverze jer je četrdesetak ljudi prošlo pored njega dok je još bio živ, a nitko mu nije pomogao.
Stravičnim orijentirom je postao i Slovenac Marko Lihteneker poznat i kao Crveni skafander. On je poginuo 2006. na visini od 8600 metara pri spuštanju s vrha. Njegovo tijelo upozorava da prave opasnosti najčešće prijete pri spuštanju s planine, jer se planinari tada često počinju opuštati misleći da je najteži dio gotov.
I Njemica Hannelore Schmatz je od 1979. upozoravala na opasnosti planine. Ona se te godine smrznula u snježnoj oluji, a njeno tijelo u sjedećem položaju s lepršajućom kosom je iz daljine podsjećalo na planinara koji se odmara. Tek kad bi se planinari približili tijelu shvatili bi stravičnu istinu. Prije nekoliko godina njeno tijelo je nestalo s mjesta pogibije, a pretpostavlja se kako ga je snažan vjetar otpuhao niz liticu.
Osim poginulih planinara, na Mount Everestu se nalaze i ostaci helikoptera koji se srušio 2006.
Svi ovi morbidni prizori pokazuju kako je uspon na ovu planinu vrlo opasan i za najiskusnije planinare. Hladnoća, vjetar i nedostatak kisika mogu za vrlo kratko vrijeme dovesti planinara u bezizlaznu situaciju iz koje izađu kao još jedan stravični orijentir Mount Everesta.
