Mogao je Quentin Tarantino snimiti filmova i filmova, ali da ulogu šarmantnog sadiste Hansa Lande u „Nemilosrdnim gadovima“ nije dao austrijskom glumcu Christophu Waltzu, vjerojatno nikad ne bi došao do Oscara.
Pojavljujući se u posljednja dva Tarantinova filma, Waltz je dobio dva Oscara, a i Tarantino je konačno dobio vlastitog, i to za scenarij „Oslobođenog Djanga“. Nakon ova dva filma, pojavili su se komentari kako bi Waltz trebao glumiti u svakom filmu koji se ikad snimi.
Borba protiv ropstva upakovana u raskošno krvoproliće je zapravo kompilacija svega i svačega iz nekadašnjih špageti vesterna. Opet je Tarantino prolio hektolitre zle krvi, a prema NY Timesu, prikazivanje „Djanga...“ u kinima pretežno crnačkog Harlema je bilo nalik nekom velikom nogometnom derbiju - publika je svaku Djangovu osvetu popratila bučnim navijanjem.
„Oslobođeni Django“ je zapravo samo jedan u nizu filmova o osvetniku Djangu. Prvi je snimljen još 1966. s Francom Nerom u ulozi Djanga. Nakon toga, snimljeno je još tridesetak filmova s istim glavnim likom, a ovo su samo neki od njih: „Django protiv Sartane“, „Viva Django“ (pjesmu iz ovog filma "You'd Better Smile" je obradio Gnarles Barkley kao „Crazy“), „Django 2: Veliki povratak“ (Django se nemilosrdno obračunava s austrougarskom vojskom u Meksiku), „Djangov sin“, „Django prokletnik“, „Tog sudbonosnog zimskog dana“, „W Django“, „Ako preživiš, pucaj“ (Django se u potrazi za zlatom sukobljava s bandom homoseksualnih kauboja), „Spremite lijes“ i „Django ne zna za milost“ sa jugoslavensko-talijanskom glumicom Radom Rassimov (Rada Đerasimović).
Uglavnom su u pitanju bili talijanski vesterni, a neki od njih su snimani i u Jugoslaviji, popularnoj destinaciji za ovu vrstu filmova. Dalmacija, Hercegovina i Crna Gora su svojim vrletima podsjećale na američke pustopoljine, pa je i u Ivanjici između Trebinja i Dubrovnika bio podignut „kaubojski grad“ s kulisama koje su služile za filmske revolveraške obračune.
Snimanje vesterna nije bila privilegija samo Amerikanaca i Talijana. Ekraniziranje romana Karla Maya je privuklo publiku u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, pa su kauboji i Indijanci progovorili na njemačkom jeziku. Opet su ovi filmovi dijelom snimani u Jugoslaviji. U jednom od njih, nedavno prikazanog na HRT-u, se mogao vidjeti okršaj američke vojske i Indijanaca na Baćinskim jezerima, sve naravno na njemačkom.
Popularnost vesterna je '60-ih godina prešla granice Željezne zavjese, pa je i Istočna Njemačka počela snimati vlastite filmove s ovom tematikom. Leskovački glumac Gojko Mitić je bio među najvećim zvijezdama istočnonjemačkog vesterna, a reprizirao je uloge časnog indijanskog poglavice s idealima indijanskog jedinstva i poljoprivrede koji se protive imperijalizmu i nasilnoj industrijalizaciji.
Vestern se potom proširio u Sovjetski Savez u kojem ipak nije bilo moguće snimiti filmove koji se odigravaju u Americi, pa su prilagođeni ruskoj povijesti. Tako su snimani filmovi o ruskim kolonizatorima (kaubojima) koji se sukobljavaju sa stanovništvom Centralne Azije (Indijancima) po Kazahstanu, Uzbekistanu ili Kirgistanu.
Vrhunac transformacije vesterna za vlastite potrebe se dogodio u Jugoslaviji pojavom partizanskog vesterna. Ovi filmovi su često samo u naslovu imali neki stvarni događaj ili osobu, dok bi se u filmu zapravo prikazivali kauboji sa svastikama i mrtvačkim glavama i Indijanci s petokrakama. Prvi takav film je „Kapetan Leši“ iz 1960. koji govori o kosovskom borcu protiv njemačke okupacije, a u ovom filmu je čak i scenografija podsjećala na američke i talijanske vesterne iako je u pitanju bilo Kosovo '40-ih godina.
Vratimo se na kraju na Quentina Tarantina. „Nemilosrdni gadovi“ i „Oslobođeni Django“ su, prema njegovim riječima, dijelovi trilogije koja će se završiti filmom s kombiniranom tematikom ova dva filma. Posljednji film trilogije, ako ga ikad snimi, bi trebao govoriti o skupini crnih američkih vojnika koji se nakon sukoba s vlastitom vojskom pokušavaju domoći Švicarske u vihoru II. svjetskog rata. Nadajmo se da će Christoph Waltz u tom filmu zaslužiti i svog trećeg Oscara, kad već Hardy Kruger nije.
