Obitelj Memagić se iz Njemačke vratila u BiH: "Ovdje ima poštenja, morala i dobrih ljudi"

Dok se godinama govorilo o odlasku iz Bosne i Hercegovine, podaci s terena pokazuju da je danas situacija nešto drugačija. Prema informacijama Ministarstva obrazovanja Unsko-sanskog kantona (USK), sve više obitelji odlučuje se na povratak i novi početak u domovini.

Je li povratak rizik ili dobra odluka, kako se s njim nose obitelji i djeca, ali i školski sustav u Unsko-sanskom kantonu, provjerila je bihaćka ekipa Federalne televizije.

U potrazi za boljim životom 

Nakon 40 godina provedenih u Njemačkoj, Alen Memagić odlučio je sa suprugom Gizem i njihovo šestero djece život nastaviti u rodnom Bihaću.

Ljubav prema domovini nije jedini razlog njihovog povratka. Nisu im odgovarali ni sustav na Zapadu, moralne vrijednosti te odgoj i obrazovanje djece u školama i vrtićima.

"Ovdje ima poštenja, ima morala, ima dobrih ljudi. Tamo nitko ni s kim nema kontakta u susjedstvu. Ovdje ne trebate zaključavati vrata, ne trebate se bojati da će vam netko nešto iznijeti iz kuće ili stana. Dolaze ljudi koji nas uopće ne poznaju i pitaju treba li nam pomoć. Toga gore nemate", kaže Alen Memagić.

Gizem, iako je rođena u Turskoj, Bosnu i Hercegovinu osjeća kao svoju domovinu. Kaže da je ovdje najsretnija i da ima osjećaj da pripada ovom društvu.

"Ovdje su svi bili prema meni kao obitelj. Nema veze je li riječ o policajcu, doktoru, učiteljici u školi ili susjedi – svi su nam otvorili vrata i pitali treba li nam nešto. Oduvijek je bila moja želja da se vratimo, zbog djece i nas, kako bismo imali bolji život", ističe Gizem Bolata.

"Najviše volim Bosnu"

Dvoje od šestero djece pohađa Osnovnu školu Prekounje-Ripač u Bihaću. Ovdje sklapaju nova prijateljstva, uče i, kako kažu, sretni su i zadovoljni.

"Lijepo mi je ovdje. Ljepše mi je nego u Njemačkoj. U školi imam više prijateljica", kaže Hanifa Memagić.

Svoje zadovoljstvo povratkom u Bosnu i Hercegovinu kratko je izrazila i Amira Memagić:

"Najviše volim Bosnu."

Iz Osnovne škole Prekounje-Ripač ističu da je obitelj Memagić jedan od primjera uspješnog povratka. Dodaju da se obitelji s djecom najčešće vraćaju dok su djeca još mala, što im olakšava proces prilagođavanja.

"U posljednje vrijeme, posebno ove i prethodne godine, bilježimo porast povratka roditelja i djece školskog uzrasta", kaže direktor Osnovne škole Gornje Prekounje-Ripač u Bihaću Mirzet Sagrković.

Drukčiji obrazovni sustav 

Podaci Ministarstva obrazovanja USK pokazuju da se značajan broj obitelji s djecom, posebno osnovnoškolskog uzrasta, vraća u Bosnu i Hercegovinu.

U posljednjoj godini zaprimljeno je više od 200 zahtjeva za nastavak školovanja u osnovnim školama, što je povećanje od oko 70 posto u odnosu na prethodne godine.

"Djelomično su to i razlozi koji se tiču stjecanja određenog imovinskog stanja i stvaranja uvjeta za povratak u domovinu", navodi pomoćnica ministra obrazovanja USK-a za predškolski i osnovni odgoj i obrazovanje Azra Šulić.

Resorno ministarstvo provodi niz aktivnosti i mjera kako bi olakšalo prilagođavanje djece koja dolaze iz inozemstva i susreću se s drugačijim obrazovnim sustavom.

"Djeca prolaze proces priznavanja inozemnih školskih kvalifikacija, a Ministarstvo je kroz pedagoške standarde već predvidjelo dva sata podrške učenicima", objašnjava Šulić.

Povratak u Bosnu i Hercegovinu za obitelj Memagić bio je najbolja životna odluka. Nadaju se da će njihov primjer slijediti i oni koji se još dvoume. Kažu da nigdje nije idealno, ali da sunce vlastitog neba ipak jače grije.