Mongoli su 10. veljače 1258. osvojili muslimanski grad Bagdad, prijestolnicu nekoć moćnog Abasidskog Kalifata.
Riječ je o važnom povijesnom događaju jer se smatra da je tim osvajanjem okončano "Zlatno doba islama".
Mongolska država približavala se tada vrhuncu svog prostornog opsega, a protezala se od Poljske sve do Koreje i Vijetnama.
Bagdad je uoči mongolske opsade bio velik grad, a iz njega je kalif (titula za Muhamedovog nasljednika) vladao Abasidskim Kalifatom, nekoć najvećom državom na svijetu, koja se u doba svog vrhunca prostirala od Alžira do Afganistana.
Kad su Mongoli napali Bagdad, vladajući kalif bio je Al-Musta’sim. Nakon osvajanja grada Mongoli su ga uhvatili i ubili, čime je Abasidski Kalifat ugašen, piše povijest.hr.
Prilikom osvajanja počinjen je veliki masakr te su uništena mnoga kulturna blaga koja su se skupljala u Bagdadu tijekom stoljeća.
Naime, Bagdad je bio jedno od najvažnijih središta islamske kulture u srednjem vijeku, a posjedovao je bogatu knjižnicu (tzv. Kuća mudrosti). Nju su Mongoli uništili, tako da je prema legendi rijeka Tigris bila crna od tinte s knjiga bačenih u vodu.
Inače, Zlatno doba islama je izraz za razdoblje povijesti islamskog svijeta (područja Bliskog Istoka, Sjeverne Afrike, Središnje Azije i al-Andalusa) koji otprilike odgovara srednjom vijeku u europskoj (i svjetskoj) povijesti, a koga je karakterizirao intenzivan razvoj kulture i znanosti, odnosno brojna tehnološka i druga civilizacijska dostignuća koja su s vremenom preuzele i druge, odnosno neislamske kulture i civilizacije.
