Kontroverzna američka povijesna drama "Rođenje jedne nacije", redatelja D. W. Griffitha, premijerno je prikazana na današnji dan prije 110 godina, 8. veljače 1915. u Los Angelesu.
Film je snimljen prema romanu The Clansman autora Thomasa Dixona. Ovaj crno-bijeli uradak bio je prvi film koji je trajao preko 100 minuta te upotrijebio tehnike skokovite montaže i krupnog plana lica. Iako je film koštao tada astronomskih 110.000 dolara u kinima je zaradio rekordnih 10 milijuna dolara.
Film govori o usponu Ku Klux Klana u SAD-u 19. stoljeća, a u njemu nema nijednog crnoputog glumca – svi glumci su bijelci od kojih su neki šminkom maskirani u crnce.
Kontroverza filma leži u tome što se u njegovoj priči predstavlja da je rasistički Ku Klux Klan iznikao na jugu SAD-a kako bi uspostavio mir i štitio bijelce od divljih i opasnih crnaca.
Godine 1916. Ku Klux Klan je ponovno postao aktivan u državi a neki su to povezali s pojavom filma. Unatoč svom zlom glasu zbog pozitvnog prikaza Klana i opravdanja rasne segregacije Rođenje jedne nacije bio je jedan od najpopularnijih i komercijalno najuspješnijih filmova tijekom nijemog razdoblja.
Radnja filma prati južnjačku obitelj bogata liječnika Camerona i sjevernjačku Stoneman iz Pennsylvanije koje veže duboko prijateljstvo, no izbijanjem građanskog rata 1861. članovi obitelji nađu se na protivničkim stranama. Usprkos smrtima najbližih, djecu – Bena Camerona i Elsie Stoneman te Phila Stonemana i Margaret Cameron – veže ljubav.
Nakon poraza Juga, kongresnik Stoneman postavlja tamnoputog Silasa Lyncha za ispravitelja nekadašnjih nepravdi. Ovaj počne zlorabiti položaj i siliti Elsie da se uda za njega. Stoga Ben postane vođa nastajućeg Ku Klux Klana i u posljednjem trenutku prekida opsadu kuće u kojoj se nalazi Elsie. Phil i Margaret, te Ben i Elsie na kraju se žene.
Iako je film hvaljen od velikog dijela kritike (pohvalio ga je i predsjednik Wilson), naišao je na burno negodovanje bijelih liberala i crnačkih aktivista koji su prerasli u rasne nemire u New Yorku, Bostonu i Chicagu.
Zbog svoje rasističke poruke "Rođenje" je zabranjeno u Francuskoj i Carskoj Rusiji (kasnije i u SSSR-u) postavši tako i prvim reprezentativnim primjerom uloge filma u društvenom i politčkom životu.
Redatelj Griffith bio je pogođen kritikama te se javno ispričao. U svom sljedećem filmu "Netrpeljivost" zato se obrušio na vjersku i rasnu nesnošljivost, a u "Srcu svijeta" snimio je prizor u kojemu vojnik bijelac ljubi ranjenog crnog kolegu.
