Kako nastaju lažna sjećanja?

Neka sjećanja možda nisu trajno zaboravljena, nego ostaju skrivena u mozgu, odakle ih je u pravim okolnostima moguće ponovno prizvati. Novo istraživanje na vinskim mušicama pokazuje da sjećanje može postojati kao tihi trag, a proces njegova ponovnog aktiviranja može dovesti i do stvaranja lažnih uspomena, piše ScienceAlert.

Tihi tragovi

Tim koji predvode neuroznanstvenici s Instituta za biomedicinska istraživanja Friedrich Miescher u Švicarskoj otkrio je da zaboravljena sjećanja mogu opstati kao "tihi tragovi" u neuronskim krugovima koji ne mogu izravno upravljati ponašanjem.

"Zaključujemo da prebacivanje između tihog i aktivnog stanja sjećanja sprječava gubitak informacija i uspostavlja uvjetni sustav pamćenja. To mozgu omogućuje da fleksibilno određuje prioritete pri prizivanju sjećanja na temelju nedavnih iskustava", navode autori u radu objavljenom u časopisu Nature Neuroscience.

Eksperiment s vinskim mušicama

Znanstvenici su u istraživanju koristili vinske mušice (Drosophila melanogaster), koje su istrenirali da određeni miris povezuju s blagim strujnim udarom. Mušice su zbog toga počele izbjegavati taj miris. Tim je utvrdio da ta naučena odbojnost nestaje nakon otprilike 24 sata, što upućuje na to da je sjećanje zaboravljeno.

Međutim, kada su istraživači vratili mušice u komoru u kojoj se odvijao trening, sjećanje se vratilo i mušice su ponovno počele izbjegavati miris. Sam miris nije bio dovoljan za povratak sjećanja. Podražaj je morao uključivati ključne elemente izvornog iskustva, poput teksture i osvjetljenja komore. Rezultati upućuju na to da se sjećanja aktivno rekonstruiraju na temelju kontekstualnih znakova.

Kako bi otkrili što se događa u mozgu, istraživači su pratili neuronsku aktivnost u centrima za pamćenje. Otkrili su da trag sjećanja koji potiče izbjegavanje postupno slabi dok mušice zaboravljaju. Istodobno se u drugom skupu neurona, koji inače ne upravljaju ponašanjem, pojavio drukčiji, skriveni trag koji su znanstvenici nazvali "tihim tragom sjećanja".

Istraživači smatraju da mozak ne premješta sjećanje, nego od početka stvara dvije njegove verzije. Jedna odmah upravlja ponašanjem, dok druga ostaje skrivena. Kako prva verzija blijedi, skrivena se učvršćuje i omogućuje kasniji povratak sjećanja.

Mehanizam lažnih uspomena

Proces prizivanja sjećanja pokazao se nesavršenim. Tijekom treninga mušice su bile izložene i drugom mirisu koji nije bio povezan sa strujnim udarima. Kada su istraživači poslije upotrijebili taj bezopasni miris kao podsjetnik, mušice su ga ipak počele izbjegavati, kao da je i on bio povezan sa strujnim udarom. Time su stvorile lažno sjećanje.

Istraživanje je provedeno na vinskim mušicama pa se ne može sa sigurnošću tvrditi da se ljudski mozak ponaša na potpuno isti način. Ipak, s obzirom na to da su lažna sjećanja poznat fenomen i kod ljudi, ova bi studija mogla ponuditi uvid u način na koji ljudi pohranjuju i ponovno prizivaju naizgled izgubljene uspomene.