Njemačka razmišlja o vraćanju 40-satnog radnog tjedna
Je li smisleno ponovno raditi dulje kako bi njemačko gospodarstvo bilo učinkovitije. Vaganje je ujedno i posao Alberta Sautera jer njegova tvrtka u Balingenu u Württembergu proizvodi vage i utege.
Albert Sauter vodi obiteljsku tvrtku Kern & Sohn u osmom naraštaju. U toj tvrtki nikada nije postojao 35-satni radni tjedan. Poduzeće nije obuhvaćeno kolektivnim ugovorom metalne industrije i uvijek se radilo 40 sati tjedno. Direktor je oduvijek smatrao da je to dobra ideja, a danas, u gospodarski teškim vremenima, smatra to još važnijim.
"Pet sati manje rada značilo bi da trebamo više ljudi", kaže. „Ali to bi značilo i više dogovora unutar timova. Kada si ti na poslu? Kada je netko drugi?" Povećali bi se organizacijski troškovi, a trebalo bi i više novca za prostorije i softverske licence.
Sauter je uvjeren da si Njemačka jednostavno više ne može priuštiti radni tjedan kraći od 40 sati. Prije svega zato što međunarodna konkurencija često radi i više. Kao primjer navodi Indiju koju dobro poznaje i zato što se dio proizvodnje njegovih vaga odvija u suradnji s lokalnim tvrtkama.
Kartica koje su se štampale na ulazu u tvrtku više nigdje nema. Ali se na druge načine i dalje prati, koliko dugo je netko doista bio na radnom mjestu.Foto: Achim Scheidemann/dpa/picture alliance
"I ja sam u subotu išao u školu"
Ondje vrijedi 45-satni radni tjedan, kaže on i poziva se na prošlost u Njemačkoj: „I ja sam kao učenik osnovne škole još subotom prijepodne išao u školu. Dakle, može se. Zato je to moguće i za njemačku industriju.“
Budući da tvrtka nije vezana kolektivnim ugovorom, uvjeti rada u Kern & Sohnu dogovaraju se izravno s radničkim vijećem. Ono hvali radnu atmosferu i dobre odnose s direktorom. No u razgovorima se iznova otvara i pitanje tjednog radnog vremena. Kraći radni tjedan koristio bi i upravi, smatra član radničkog vijeća Stefan Rothmund.
Jer drugi poslodavci u neposrednoj blizini imaju 35-satni radni tjedan. „Kad tražite nove ljude, sigurno bi bilo privlačnije moći reći da se i kod nas radi 35 sati tjedno“, kaže Rothmund. Dodaje da je on sam zadovoljan radom u tvrtki iz drugih razloga.
S tim "drugim razlozima” računa i direktor. Nove zaposlenike nastoji privući posebnim pogodnostima. Primjerice, subvencijom za članstvo u fitness-centru, ali i plaćom koja je nešto viša od one predviđene kolektivnim ugovorima. A oni koji zbog privatnih razloga žele privremeno raditi kraće, mogu o tome razgovarati s njim pojedinačno, kaže Albert Sauter. Primjerice, neposredno prije odlaska u mirovinu ili kada moraju njegovati članove obitelji.
Više rada za iste novce
U Mercedes-Benzu tema tjednog radnog vremena trenutačno podiže veliku buku. Prošloga petka su prosvjedovali zaposlenici više pogona protiv planova uprave. Koncern želi povratak na 40-satni radni tjedan kako bi ostao konkurentan.
Ključna razlika u odnosu na proizvođača vaga iz Balingena jest to što u Mercedesu ne bi bilo povećanja plaće kao naknade za dulje radno vrijeme. Drugim riječima: pet sati više rada za istu plaću.
Sindikat IG Metall smatra to neprihvatljivim. Teška situacija u koncernu posljedica je i pogrešaka uprave, a prebacivanje tereta na zaposlenike bila bi još jedna pogreška, smatra sindikat. I ističe da su umjesto toga potrebna pametna ulaganja u odgovarajuće inovacije.
Osim toga, IG Metall nije uvjeren da proizvođač automobila trenutno uopće ima dovoljno posla za 40 umjesto 35 radnih sati tjedno. Sindikat je 35-satni radni tjedan izborio još osamdesetih godina prošlog stoljeća. U metalnoj i elektrotehničkoj industriji on vrijedi od 1995. godine. U istočnoj Njemačkoj kolektivnim ugovorima je na mnogim mjestima i danas predviđeno 38 sati rada tjedno.
Samo iznimka ili nova stvarnost?
Dok se sindikat u Mercedesu odlučno protivi produljenju radnog vremena, na drugim mjestima je nedavno pristao na kompromis: kod proizvođača automobilskih dijelova Aumovio u Villingen-Schwenningenu. Ondje od 1. srpnja vrijedi 38 umjesto 35 sati tjedno, bez povećanja plaće. U sindikatu ističu kako je riječ o velikoj iznimci: samo se na taj način moglo spriječiti ukidanje radnih mjesta, a očekuje se i da će se opseg posla uskoro povećati.
No upravo bi ta „iznimka” trebala hitno postati pravilo u njemačkoj automobilskoj industriji, smatra proizvođač vaga Albert Sauter. Situacija u Volkswagenu već je danas dramatična. Strahuje da nešto slično slijedi i Mercedesu. Više nije pitanje treba li raditi 40 sati ili ne: 40 sati, po njegovu mišljenju, je sad već minimum. „A i onda ćemo još morati zapaliti mnogo svijeća u crkvi da bi radna mjesta ipak ostala sačuvana“, upozorava poduzetnik.
Kako bi se to osiguralo, vjerojatno će biti potrebno učiniti još mnogo više. Njegov prijedlog glasi: ukinuti i neke državne blagdane. Time sigurno neće steći popularnost. Ipak, uvjeren je da su takve žrtve, kada se sve odvagne, manje zlo od daljnjeg slabljenja njemačkog gospodarstva, piše Deutsche Welle.
