Još su stari Grci, koji su po mnogim aspektima postavili brojne današnje civilizacijske standarde, kroz svoje vjerovanje, žene postavili u kalupe koji također i nažalost, danas itekako vrijede.
Pandora je, prema njima, bila prva glinena smrtnica, obdarena Afroditinom ljepotom.
Atena ju je obukla, a Harite su joj ogrlicama naglasile ljepotu.
Apolon joj je darovao talenat za glazbu, Posejdon ogrlicu od morskih bisera.
Hera ju učini znatiželjnom, a Hermes u njenu narav uplete laži i podmukle riječi.
Dakle, žena prema Grcima, a i mnogima poslije njih pa i do dana današnjeg, nije ništa drugo, nego lijepa, darovima okićena lažljivica dugog jezika.
Tipična bosanskohercegovačka ''mahaluša''.
I odmah mi pada na pamet jedan poznatiji vic, u kojem stoji kako Mujo svaki put kad se vrati sa poslovnog putovanja ''zvekne'' Fati šamar preko usta, uz opravdanje da ona sigurno zna zašto ili za što ga je dobila.
Sve mi se čini da se naše žene još uvijek plaše ovakvih i sličnih šamara.
Kada sam pisala i objavila svoju prvu kolumnu, nakon dugog vremena vlastite krize pisanja iste, mnogi su bili iznenađeni. Uzimajući u obzir raniju tematiku kojom se moja kolumna bavila, ovo je za mnoge, samo ne za mene, bio potpuni zaokret.
''Pa šta ona ima pisati o stanju u gradu. Šta ona zna o požarima, kad ne bi znala ugasiti ni svijeću!?''.
Još su mi (za moje dobro) savjetovali da se ipak držim standardnih ženskih tema i tema o muško-ženskim odnosima jer je to manje ''osjetljivo'' i na taj način se nikome neću zamjeriti.
U jednom trenutku sam ih odlučila poslušati. I priznajem, osjetila sam olakšanje, pretvarajući se u ''okićenu Grkinju''.
I onda sam, po samom razvoju događaja, krenula u malo istraživanje o kolumnisticama u Bosni i Hercegovini.
I osim Martine Mlinarević-Sopte i Sanje Vlaisavljević, rijetko koja se dotiče dublje teme od one keribrodšovske.
I uistinu, tako je lakše. Kada pišeš o seksu, gradu, seksu i gradu i kada anonimno objavljuješ dnevnik jedne, Mostarke, Sarajke ili Nevesinjke, puno je jednostavnije uvečer ugasiti svjetlo, spavati mirnim snom i ne razmišljati o tome kako ćeš se, u gluho doba noći vratiti doma.
Da, tako je lakše. Tako je ispravnije. Žene smo i zašto bismo se ''petljale'' i ''kolumnirale'' o situaciji, stanju, krizi i sličnome. Što se naših kolumnistica tiče, emancipacija raste samo u vidu rasta centimetara štikli. Što su više, šarenije, to smo emancipiranije. A zapravo smo samo više glavom u oblacima, ne vidimo ili ne želimo vidjeti što se događa oko nas. A sve da nam neki Mujo ne bi ''zveknuo'' šamar.
I tako, u našoj dragoj, demokratskoj i potpuno slobodnoj državi Bosni i Hercegovini, od ženske pisane riječi možemo čitati kolumnu Vedranu Seksan u Graciji , simboličnog naslova Seksan i Grad, u kojoj, ruku na srce, nema puno seksa, a grada još manje.
Zanimljiva je i kolumna ženskog magazina Azra u kojem kolumnistica Indira Kučuk-Sorguč uistinu pogađa sluh većine čitateljica istoimenog magazina, koje se uz pletivo, zasigurno bave sadržajima kao što su Sulejman Veličanstveni, Zvijezda Možeš biti Ti i Red Carpet (ali onaj OBN TV).
I da ne biste pomislili da je ona prva skupina kolumnistica jednaka broju ovih drugih, moram naglasiti da su ženski časopisi i Internet portali prepuni ''ženskih tema'' , neprilagođenih životnim standardima i načinu razmišljanja naših, bosanskohercegovačkih žena. Takvi tekstovi ostaju samo kao svjedočanstva, trenutno nepremostivog jaza zapada i još uvijek ''bizantsko-patrijahalnog'' životnog pogleda naših žena.
Ako se već ne može naći zlatna sredina, bilo bi ljepše pisati o recimo sukanju pite ili pravljenju šapa. A možda ne bi bilo loše osvrnuti se s vremena na vrijeme oko sebe pa svoj, od Boga dani dar za pisanu riječ, utrošiti na kritiku društva u kojem živimo i ne strahovati od Muje koji svakog trena treba ući na vrata podstanarskog stana.
