bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Od zabave do ovisnosti

Ispovijest kockara: To je krug koji nema kraja, živiš u laži da možeš prestati kad poželiš

13.02.2014. u 07:34
text

Redakciji portala Bljesak.info čitatelj je poslao svoju ispovijest o paklu kockanja kroz koji je prošao. Priču prenosimo u cijelosti.

-Ušao sam prvi put s prijateljem iz zafrkancije, uplatio sam 20 maraka koliko sam taj dan dobio od roditelja, zaigrao na "školjci" i dobio 800 maraka. Počastio sam toga dana cijelo društvo, pijuckali su se kokteli, to je bila lova do krova. No, i sutrašnji džeparac završio je u kasinu, tog puta sam došao sam. Nikad me nitko nije pitao koliko imam godina. U stvari, jest jednom, djelatnica je posumnjala da sam maloljetan, a ja sam priznao da mi nedostaje pola godine, no pustila me - prisjećam se.

''Gospođa Sreća'' ga je grlila i dalje, mladac je dobio odličan posao, zarađivao je sa 1000 maraka dobrog posla mjesečno, ali plaće su trajale sve kraće i kraće, za par dana već je posuđivao novac od roditelja, pravdajući se da pomaže prijateljima.

Dobio je i novi posao, s primanjima od 1000 maraka, ali taj novac više nije mogao namiriti ovisnost.

- Počeo bih s ulozima od 50 maraka prema višoj cifri, jer "ako više uložiš, više i dobiješ", pa su se penjali do 500 maraka. Završavao bih s dvije, tri tisuće maraka manjka. Puno puta sam pokušavao prekinuti, s 19 godina odselio sam se u Zagreb, pola godine nisam ušao u kockarnicu i vratio se doma s ušteđenih sedam tisuća maraka.

Nestale su, naravno, u prvom casinu. U međuvremenu sam gubio prijatelje, sav smisao života sveo se na zarađivanje novca kako bih ulagao, od velike ekipe ostala su mi dva prijatelja. Nije me bilo briga ni za što, tamo sam vrtio od 1000 maraka, a nisam godinama imao novca za kupiti majicu i hlače! U kockarnicama sam bio sam, viđao sam tamo klince od 18 i starce od 70 godina, svih struka, hotelijere koji su gubili sve, i šofere koji su gubili manje.

U polumraku, uvijek u nervozi... To je krug koji nema kraja, živiš u laži sebi i drugima da možeš prestati kad poželiš - pričam ja, čije se kolo (ne)sreće okrenulo vjenčanjem prije četiri mjeseca.

Djevojci sam priznao čime se bavim, obećao sam je da neću više vidjeti jer sam bio glup. Nakon vjenčanja ostalo im je 30 tisuća maraka namijenjenih bebi koja će uskoro doći na svijet. Od tada više nisam ušao u casino i danas imam preslatku curicu.

comment icon
svi komentari (0)