Imate sramežljivo dijete? Kako mu pomoći da samo priđe vršnjaku na igralištu?

Ljeto djeci donosi bezbroj prilika za nova poznanstva. Plaže, kampovi, igrališta i parkovi mjesta su na kojima se svakodnevno susreću s nepoznatim vršnjacima.

No dok će neka djeca bez razmišljanja prići drugome i pitati Hoćeš li se igrati?, druga će dugo promatrati iz daljine, čekati da ih netko pozove ili će odustati prije nego što pokušaju.

Roditelji se pitaju kako pomoći djeci u takvim situacijama?

Roditelji se u takvim situacijama često pitaju trebaju li potaknuti dijete da priđe ili ga pustiti da samo pronađe svoj trenutak.

No, prije svega, važno je razlikovati sramežljivost od introvertiranosti. Introvertirano dijete može uživati u društvu, ali mu je potrebno više vremena da se opusti i nakon druženja treba mir. Sramežljivo dijete želi kontakt, no koči ga strah od odbijanja ili procjene.

Istraživanje psihologinje dr. Susan Cain, autorice knjige Quiet, pokazalo je da je između 30 i 50 posto ljudi prirodno introvertirano. Kada je riječ o introvertiranoj djeci, cilj nije pretvoriti ih u najglasnije na igralištu, nego im pomoći da se osjećaju dovoljno sigurno kako bi napravila prvi korak onda kada to žele.

Dakle, što napraviti a da ne preuzimate inicijativu u potpunosti, ali da pritom poštujete i granice svoga djeteta?

Djeca najviše uče promatrajući roditelje

Dijete će najviše učiti promatranjem, a ne dobivenim savjetima. Ako dijete vidi roditelja kako ljubazno pozdravlja susjede, započne razgovor s prodavačicom ili bez nelagode pita nepoznatu osobu za pomoć, dobiva poruku da su takvi kontakti normalan dio života.

S druge strane, roditelj koji stalno govori umjesto djeteta ili ga spašava iz svake neugodne situacije, često nesvjesno šalje poruku da ono samo to ne može.

Ne šaljite dijete "u vatru"

Rečenica kao što je Idi pitaj možeš li se igrati s njima mnogoj djeci zvuči kao veliki izazov i nešto s čime im je zaista teško uhvatiti se ukoštac.

Mnogo je korisnije razbiti zadatak na manje korake. Primjerice, prvo zajedno promatrajte drugu djecu nekoliko minuta, razgovarajte o tome kako se igraju, pitajte dijete kako bi se ono moglo uključiti i tek tada predložite da im priđe.

Takav pristup smanjuje osjećaj pritiska i povećava vjerojatnost da će dijete pokušati.

Uvježbajte prve rečenice kod kuće

Većini odraslih se početak razgovora možda čini jednostavan, ali djeca često ne znaju što reći. Zato kod kuće možete kroz igru odglumiti situacije s plaže ili igrališta. Dovoljno je nekoliko jednostavnih pitanja koja će dijete moći zapamtiti

Primjerice:

• Mogu li se igrati s vama?

• Kako se zoveš?

• Hoćeš graditi dvorac od pijeska?

• Mogu li ti dodati loptu?

Američka pedijatrijska akademija ističe da igra uloga djeci pomaže uvježbati društvene situacije u sigurnom okruženju, zbog čega se kasnije osjećaju sigurnije kada se nađu u stvarnoj situaciji.

Nemojte odmah uskočiti

Roditelji često iz najbolje namjere preuzmu inicijativu, pa pitaju djecu ili njihove roditelje može li se njihov sin ili kći igrati s njima.

Takva pomoć ponekad jest potrebna, osobito kod mlađe djece, ali ako se događa svaki put, dijete ostaje bez prilike da samo razvije vještinu upoznavanja.

Bolje je pričekati nekoliko trenutaka. Djeca često sama pronađu način da se uključe. Ako ipak zapnu, roditelj može pružiti malu podršku umjesto da odradi cijeli razgovor.

Naučite dijete da odbijanje nije tragedija

Važno je da budemo svjesni toga da neće svaki pokušaj kontakta završiti prijateljstvom. Ponekad su druga djeca već usred igre, ponekad odlaze kući, a ponekad jednostavno nisu raspoložena.

Djetetu svakako treba objasniti da odbijanje ne govori ništa o njegovoj vrijednosti.

Možete reći nešto poput "Možda se sada žele igrati sami. Pokušaj kasnije ili pronađi nekoga drugoga koga bi mogao pitati".

Takva poruka razvija otpornost i smanjuje strah od budućih pokušaja.

Pohvalite trud, ne samo uspjeh

Roditelji često pohvale dijete tek kada pronađe novog prijatelja. Mnogo je korisnije primijetiti sam pokušaj.

• Baš je bilo hrabro što si prišao.

• Vidjela sam da si pokušao razgovarati.

Na taj način dijete uči da se vrijednost ne nalazi samo u ishodu nego i u spremnosti da pokuša. Pohvala uloženog truda, upornosti i strategije potiče veću motivaciju od pohvale urođenih sposobnosti, piše Zadovoljna.hr. 

Svako dijete ima svoj tempo

Neka će djeca već prvi dan godišnjeg odmora imati novu ekipu, dok će drugima trebati nekoliko odlazaka na isto igralište prije nego što skupe hrabrost. To nije znak da nešto nije u redu. Svaka od tih situacija sasvim je normalna.

Najvažnije je da roditelj ne uspoređuje svoje dijete s drugima niti ga požuruje. Rečenice poput Pogledaj kako su svi drugi već našli prijatelje mogu dodatno povećati osjećaj nesigurnosti.

Mnogo više pomaže mirna podrška, strpljenje i povjerenje da će dijete, uz malo vježbe i mnogo ohrabrenja, pronaći vlastiti način da napravi prvi korak.