Blago Hercegovine: Sarići udahnuli život zaboravljenom bunaru

Kad se iz Gacka krene ka Bileći, na obodu polja skreće se desno i put vodi ka kućama Sarića. Tu, kažu, Sarići žive godinama — u selu Stolac, podno Sarića greda, koje se uzdižu do 1.200 metara iznad visine mora.

Amir Sarić i njegova žena Zahida povratnici su u selo, a s rođacima i susjedima odlučili su da poslije punih 120 godina ožive zatrpani bunar. Tko je i kada bunar sagradio, ne zna se.

Nakon 120 godina 

"Nema pouzdanih podataka tko je pravio ovaj bunar – jesu li Grci, Bogumili ili Osmanlije. Zna se da su Osmanlije došle u ovaj kraj 1465. godine, a ja mislim da ga je gradio neko prije njih. Očito se vidi da je ovdje bilo života mnogo prije", priča Amir Sarić pokazujući kamene zidove bunara koji su, poslije više od jednog vijeka, ponovo ugledali svjetlost dana.

Pouzdano se zna samo zašto je zatrpan, piše Direkt portal. 

"U ovaj bunar je 1900. godine pala jedna curica. Austrougarski žandari su je spasili i naredili našim Sarićima da bunar zatrpaju. To su oni i učinili", priča naš domaćin.

Voda je i dalje izbijala na mjestu zatrpanog i zaboravljenog bunara sve dok Amir s rođacima nije odlučio da ga oživi.

"Termoelektrana nam je dala stroj da nešto uradimo. Hamid, Džemil i ja smo se dosjetili da bismo mogli bunar da otkopamo", objašnjava Amir kako je akcija započela.

Tijekom vremena je dobila neki drugi tok, odlučeno je da se bunaru vrati prvobitan izgled, ali je za to trebalo dosta novca.

Obnovljen donacijama 

"Osnovali smo Udruženje 'Gatački stolac u oku i srcu'. Ljudi su donirali sredstva, bilo je više od sedamdeset donatora, pomogla je i Općina Gacko. Evo, stigli smo do kraja i mislim da smo zadovoljni. Ljudi su se dobro odazvali", priča Amir.

Pored bunara podigli su i natkriveno odmorište — mesto na kome putnik namjernik može sjesti, spremiti obrok, skuhati kavu ili jednostavno popiti vode.

A u sušnim vremenima, i uz naznake da će s vodom biti sve teže, priča o bunaru ima posebnu težinu.

U ovom gatačkom, hercegovačkom tvrdom kamenu voda je najveći dar prirode. Bez vode se ne može. To je izvor života. Podno Sarića greda izvor voda namjernika čeka, nadahnuto Amir u stihovima opisuje svoju ljubav prema rodnom selu i dodaje da su obnavljanjem bunara obnovili i sebe.

U subotu, 8. kolovoza, Sarići očekuju prijatelje, rođake i sve one koji su im pomogli — da dođu i da se druže. Spremaju se kao da je svečanost jer to u stvari za njih i jeste.

Ističu da je sve više onih koji smiraj i smisao traže bježeći u prirodu. A njih je ona, uvjereni su Sarići, nesebično darivala.