Svađe su dio svake veze, to je jednostavno činjenica. No, kada se stres iz odnosa spoji s poslovnim pritiscima, financijskom nesigurnošću i obiteljskim izazovima, male nesuglasice mogu se vrlo brzo pretvoriti u razorne sukobe.
Terapeutkinja Kelley J. Brower, koja se cijelo desetljeće bavi savjetovanjem parova, upozorava kako nerazriješeni i ponavljajući konflikti stvaraju atmosferu negativnosti koja, ako se ne zaustavi, može uništiti i najsnažniju emocionalnu povezanost među partnerima.
Kao rezultat, pojavljuju se ljutnja, povlačenje u sebe i duboka usamljenost.
Psiholog dr. John Gottman i njegova supruga Julie, također psihologinja, više od 50 godina proučavali su dinamiku partnerskih odnosa.
Kroz stotine istraživanja identificirali su četiri destruktivna obrasca komunikacije koji najčešće dovode do prekida, razdvajanja i razvoda.
Svoje otkriće nazvali su simbolično ‘Četiri jahača apokalipse‘. Parovi koji uspiju izbjeći ove obrasce komunikacije obično imaju zdravije i sretnije veze.
Prvi obrazac koji razara odnos jest kritiziranje i prebacivanje krivnje. Kada partneri često koriste fraze poput "ti uvijek" ili "ti nikad", to u drugoj osobi izaziva obrambenu reakciju i zatvara prostor za dijalog.
Umjesto toga, terapeutkinja savjetuje korištenje "ja" izjava: umjesto optužbi, treba govoriti o vlastitim osjećajima i konkretnim situacijama.
Primjerice: "Sinoć, kad si me nazvao luđakinjom, osjetila sam ljutnju, a zatim veliku tugu. Voljela bih da ubuduće izbjegavamo vrijeđanja i da mi jednostavno kažeš što ti smeta".
Drugi opasni obrazac je obrambenost. Kad partner reagira samoopravdavanjem, prebacivanjem krivnje ili kontranapadom, stvara osjećaj da ne sluša ni ne priznaje emocije druge strane.
Taj obrazac može izazvati frustraciju, zbunjenost i osjećaj emocionalnog odbacivanja. Umjesto obrambenog stava, korisnije je slušati s iskrenom znatiželjom i postavljati pitanja poput: "Reci mi nešto više o tome?" ili "Kako si se tada osjećao/la?".
Važno je ponoviti što smo razumjeli, preuzeti odgovornost i iskreno se ispričati.
Primjerice: “Žao mi je što sam ispričala tvoju sramotnu priču iz srednje škole tvojim kolegama. Shvaćam da ti je to bilo neugodno i stvarno mi je žao. Sljedeći put ću pripaziti što govorim."
Treći jahač apokalipse je prezir - najtoksičniji obrazac, ističe Gottman. To uključuje vrijeđanje, ismijavanje, omalovažavanje i ponižavanje partnera, često uz upotrebu pogrdnih izraza i prezira prema njihovoj osobnosti.
Prezir povećava anksioznost, uništava prijateljstvo među partnerima i ruši intimnost. Umjesto toga, važno je graditi kulturu zahvalnosti i nježnosti, piše Živim.
Male geste zahvalnosti, komplimenti, zagrljaji, zajednički trenuci - sve to pomaže u jačanju emocionalne povezanosti. Dovoljno je reći i - “Bilo mi je super kad si sinoć na tulumu ispričao onu smiješnu priču o mački, svi smo se nasmijali” ili "Baš mi je lijepo kad možemo zajedno u tišini čitati i svejedno se osjećam povezano s tobom."
Četvrti obrazac je emocionalno povlačenje ili takozvani „stonewalling“ - trenutak kad jedan partner postane toliko preplavljen emocijama da se potpuno zatvori, odbija nastaviti razgovor, pa čak i fizički napusti situaciju.
Iako se može činiti bezazlenim, taj tzv. tihi tretman često kod drugog partnera izaziva osjećaj napuštenosti, nesigurnosti i duboke povrijeđenosti. U takvim trenucima važno je oboje prepoznati da je vrijeme za pauzu.
Prekid sukoba, dogovor da se razgovor nastavi kasnije, te individualno smirivanje - bilo kroz disanje, šetnju ili slušanje glazbe - pomažu u vraćanju smirenosti i otvorenosti za dijalog.
Dobra vijest je da je često dovoljno da samo jedan partner prepozna što se događa i preuzme inicijativu.
Kad prekinemo destruktivan obrazac i zamijenimo ga zdravim oblikom komunikacije, stvaramo priliku za rast i dublje povezivanje. To može značiti razliku između odnosa koji se raspada i onog koji dugoročno uspijeva.
