Dragi dnevniče,
Spojem odličnog zakonskog sustava, blagonaklonog poslodavca i vješte kombinatorike uspjela sam dobiti neprekinuti niz neradnih dana. Nedovoljan da se odmorim ali dovoljan da nakratko promijenim klimu, u istom tjednu ugazim u snijeg i zaplovim Jadranom, dovoljan da, barem nakratko, zaboravim na sve i pustim da me potpuno obuzme i opije blagdansko ozračje, pa i ono najklišejskije.
Gdje sam bila - to neka ostane mala tajna. Moja i mojih kolegica koje jedva čekaju da se na izvodu mojih kreditnih kartica pojave izdajnički POS podaci - gdje sam bila, u kojem gradu sam što sam kupovala, u kojim trgovinama i koliko sam novca potrošila, a onda će na osnovi tih podataka, metodama indukcije i krajnjeg naprezanja lakom za kosu umrtvljenoga mozga, doći do potpune slike mog sedmodnevnog izbivanja. Veselim se njihovom otkriću skoro kao i one same.
Nego, blagdanski ugođaj... Božićni ugođaj... Nije sad da sam ja nešto naročito u filmu bijelih Božića, Adventa u Beču ili crvenih djedica koji sa svake strane viču ho-ho-ho, ali me je ove godine rastužio potpuni izostanak bilo kakve naznake blagdanskog duha u gradu, potpuni izostanak truda i volje da se, makar s jako tankim budžetom, pokuša građanima darovati nešto, ili dio nečega, ne znam čega, eto možemo to nazvati blagdanskim ugođajem, atmosferom, raspoloženjem... Bilo što bolje od pobjednika natjecanja "Nakaradno kićenje gradova i sela", bilo što bolje od božićnih jaslica bez figura i s manje slame nego što moj kolega s posla popuši - doslovno, bilo što bolje od Božićnog sajma ili Zimskog grada ili kako god zvali ona tri štanda na Kantarevcu...
Ne želim širiti negativnu vibru i zato tu prestajem.
Umorna sam, ispunjena ali umorna. Ovo tipkam dok kraj mene promiče jednolični pejzaž Dalmatine, a između Zoranove ruke i laptopa na mojim bedrima, jasno je što ću, na kraju, odabrati...
Nova godina je pred vratima. Ostalo je tek toliko vremena da Staru ispratimo uz buku i slavlje. Zabavu volim a detonacije baš i ne, zato neka jedina buka koju ćete praviti za novogodišnju noć i cijele sljedeće godine bude zvuk sudaranja dvaju golih tijela, udaranje vašeg kreveta od susjedski zid, škripa vaših ležaja, kakofonija vaših uzdaha, kuckanje visokih potpetica u vašoj spavaćoj sobi, drmanje auto sjedišta, šuškanje grmova u prirodi, zvuk poljubaca, puno poljubaca, vaš smijeh i smijeh vaših prijatelja, zvuk podignutih čaša i boca u kojima slavite uspjeh dragih osoba, zvuk zauvijek zalupljenih vrata Zavoda za zapošljavanje, plač novorođenih članova obitelji, rika motora vaših novih i boljih automobila, motocikala, kamiona i svih strojeva od kojih zarađujete za život ili u kojima uživate, zvuk brojanja novčanica i zvuk potpune tišine i mira kad vam je to potrebno,
želi vam
Jedna Mostarka
i Zoran ;)
