Neprežaljena glumica Ena Begović danas bi proslavila 65. rođendan. Rođena je u Trpnju 8. srpnja 1960. godine, a 15. kolovoza 2000. godine izgubila je život u prometnoj nesreći na otoku Braču, ostavivši iza sebe kćer Lanu i supruga Josipa Dikana Radeljaka (82), ali i neizbrisiv trag u domaćoj kinematografiji.
U hrvatskoj je kinematografiji ostala zapamćena kao jedna od najljepših glumica te kao žena izrazite senzualnosti i velike karizme.
Tijekom svoje karijere ostvarila je 51 kazališnu, 16 filmskih i 28 televizijskih uloga.
Zanimljiva je činjenica da je zbog takve naravi bila izbačena iz đačkog doma, pa je morala ići u podstanare. Nakon završetka dubrovačke gimnazije upisala je Pravni fakultet u Zagrebu, no put ju je na kraju odveo na Akademiju dramskih umjetnosti.
Ena je karijeru je započela s 18 godina statirajući u filmu Lordana Zafranovića Okupacija u 26 slika. Uskoro debitira u filmu Ivan Goran Kovačić, a prvu zapaženiju ulogu ostvarila je ulogom u filmu Pad Italije 1981. godine. Iako je vjerovala da će karijeru prije svega napraviti na filmu, kazališne su joj daske donijele i slavu i priznanja.
Punih je 16 godina bila prvakinja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. U tom je razdoblju odigrala više od 20 glavnih uloga među kojima se izdvajaju Desdemona, kontesa Nera, barunica Castelli, Teuta, Ana Karenjina i druge. Njezina prva kazališna glavna uloga bila je u Ajaksai Radovana Ivšića u režiji Vlade Habuneka.
Slijedio je čitav niz velikih ostvarenja u predstavama domaćih i inozemnih autora. Od grčkih tragedija, preko Shakespearea, Strindberga, Ibsena, do Jurić Zagorke i Krleže. Svojom je glumačkom snagom zauzela jedno od vodećih mjesta u Hrvatskomu narodnom kazalištu, ali i gostujući na daskama drugih kuća.
U bogatoj 20-godišnjoj karijeri za svoje je uloge dobila niz priznanja i nagrada među kojima i Zlatnu arenu pulskog festivala, a snimila je i više od deset filmova od kojih su najpoznatiji: Glembajevi, Treća žena, Pad Italije i Četverored.
Ena Begović je za ulogu barunice Castelli u filmu Glembajevi na Festivalu igranog filma u Puli 1988. godine nagrađena Zlatnom arenom za epizodnu žensku ulogu koju je odbila, jer ju je smatrala glavnom. Film je, također, podijelio kritiku i zbog znatna pomlađivanja lika barunice Castelli, ali ga je publika iznimno dobro prihvatila.
