Svetislav Stančić, pijanist i vrsni glazbeni pedagog, rodio se na današnji dan prije 130 godina, 7. srpnja 1895. u Zagrebu.
Na temelju njegovog višedesetljetnog rada nastao je pojam "Zagrebačka pijanistička škola". Bio je posebna ličnost i uvijek je djelovao kao svijetli primjer i uzor svojim studentima. Kao iznimno profesionalan i marljiv glazbenik, iza njega su ostali veliki rezultati.
U glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenoga zavoda učio glasovir kod E. Makanec, a kompoziciju kod V. Rosenberg-Ružića. Godine 1918. otišao u Berlin, gdje je studirao kompoziciju (F. B. Busoni) i glasovir (Heinrich Barth, Conrad Ansorge). U Berlinu je i nastupao interpretirajući Bachove skladbe i Beethovenove sonate. Napisao je nekoliko orkestralnih djela.
U Zagreb se vratio 1922. kad počinje njegov pedagoški rad. Tijekom cijele karijere pokušavao je popularizirati hrvatske skladatelje. Bio je vrlo cijenjen kao pijanist, no više je volio podučavati. Zbog toga je odlučio prekinuti koncertnu karijeru. Posljednji je koncert odsvirao 1927. Nakon toga posvetio se isključivo pedagogiji.
Od 1922. do 1969. predavao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i imao neobično velik broj studenata. Ističe se po tome što je gotovo polovica njegovih studenata započelo koncertnu karijeru i to su velika imena hrvatske pijanističke povijesti.
Od stotinjak pijanista izašlih iz Stančićeve pijanističke klase mnogi su se potvrdili kao pijanisti međunarodnoga ugleda (I. Maček, M. Lorković, D. Gušić, B. Musulin, Ranko Filjak, J. Murai, S. Radić, D. Lukić i dr.). Kao skladatelj Stančić je ostavio više opusa za glasovir, glas i glasovir, zbor, komorne sastave, simfonijski orkesta
Njegov pristup studentima bio je drugačiji. Znao je da im mora pristupiti individualno i poticati talente pojedinca. Stančić je to znao prepoznati, čak se počelo govoriti o Stančićevoj metodi. Stančić je bio toliko skroman da nije prihvaćao takav naziv. Smatrao je da on samo primjenjuje opće principe svakog stručnog, kvalitetnog pijanizma.
Godine 1960. dodijeljena mu je nagrada Vladimir Nazor za životno djelo. U jednom intervjuu 1962. govoreći o svojoj klavirskoj pedagogiji Stančić je rekao:
"Počeo sam karijeru kao pijanist i skladatelj, a istodobno sam se bavio i pedagogijom. Vremenom sam uvidio da sve to ne ide zajedno, odnosno da će nešto biti oštećeno, bilo pijanistika, bilo kompozicija ili pedagogija, Godine 1927. prekinuo sam kao pijanist i posvetio sam se samo pedagogiji. Mislim da nisam učinio krivo!"
Svetislav Stančić umro je 7. siječnja 1970. u Zagrebu. Europska udruga klavirskih pedagoga Hrvatska od 2006. u Zagrebu održava Međunarodno pijanističko natjecanja "Svetislav Stančić".
Poznata djela:
Hrvatska rapsodija za veliki orkestar, 1915.
Simfonijski sherzo, 1916.
Krunidbeni preludij, 1917.
