Ljepota i kapitalizam: Kako je Marilyn Monroe postala najprofitabilnija ikona stoljeća
Prvog lipnja ove godine svijet bi proslavio stoti rođendan Marilyn Monroe. Negdje u nekom drugom, boljem svijetu, John Kennedy vjerojatno bi uzvratio uslugu i otpjevao "Happy Birthday" ženi koja je svoj lik poklonila čovječanstvu, a potom izgorjela u vlastitom sjaju u 36. godini, kako to voli reći i dalje vjerna publika Marilyn Monroe.
Ipak, ako biste se odvažili na retrospektivu života Marilyn Monroe iz perspektive 2026. godine, postaje jasno kako velika zvijezda zapravo nikada nije umrla. Prerasla je u kulturni i estetski komad vječnosti, ali i u jedan od najfascinantnijih, najdugovječnijih i najprofitabilnijih poslovnih modela u povijesti show-businessa.
Za Marilyn Monroe kažu kako je bila žena koja je željela samo jedno: da je ozbiljno shvate kao umjetnicu, dok je sustav oko nje, kako za života tako i desetljećima nakon smrti, računao isključivo njezinu tržišnu vrijednost.
Heroizam iza blistavog osmijeha
Moderna pop-kultura često griješi svodeći Marilyn Monroe na arhetip "glupe plavuše" ili puki seks-simbol pedesetih godina. Istina je, kako pokazuje i velika stogodišnja izložba u Nacionalnoj galeriji portreta u Londonu, bitno drugačija i dublja te svjedoči o njezinu osobnom heroizmu.
Norma Jeane Mortenson odrasla je kao siroče u siromaštvu, u udomiteljskim obiteljima i uz strašna zlostavljanja koja su joj ostavila probleme s mucanjem i duboku nesigurnost. Pa ipak, kritika piše kako je "pred kamerom posjedovala inteligenciju i intuiciju kakvu nitko prije ni poslije nje nije ponovio. Znala je kako se okrenuti, kako nakriviti glavu, kako udahnuti život svakom kadru. Dok su fotografi s kojima je radila hvatali njezin odraz, ona je stvarala umjetničko djelo".
Bila je svjesna svoje publike.
"Ona se oslanjala na onaj najobičniji sloj publike – na radničku klasu, na ljude u barovima, na kućanice pritisnute neplaćenim računima... Željela je da oni osjete kako su dobili vrijednost za svoj novac kada kupe kartu za njezin film ili sliku", primijetio je njezin suprug, pisac Arthur Miller:
Umorna od tipskih uloga, Marilyn je 1955. godine povukla radikalan potez, osnovala je vlastitu produkcijsku kuću i otišla u New York kako bi ozbiljno učila glumu kod Leeja Strasberga. Njezin talent u filmovima poput "Neki to vole vruće", za koji je dobila Zlatni globus, i "Neprilagođeni" potvrdio je ono što je oduvijek željela: Marilyn je bila karizmatična glumica s integritetom, a ne holivudska šala. Tako barem piše jedna od filmskih kritičkih struja.
Milijuni u ugovorima, račun prazan
Unatoč statusu najveće zvijezde "zlatnog doba Hollywooda", Marilyn Monroe za života nije bila bogata prema današnjim mjerilima niti je imala status kakav uživaju današnje zvijezde s B-liste. Tijekom karijere, od filmskih plaća zaradila je nešto manje od četiri milijuna dolara, što je ekvivalent vrijednosti od oko 43 milijuna dolara u 2026. godini, prije poreza.
Njezine najveće glumačke zarade rasle su s utjecajem, što ilustriraju i sljedeći podaci:
Za film "Kako se udati za milijunaša" iz 1953. godine zaradila je 100.000 dolara, što danas iznosi oko 891.000 dolara.
Za ulogu u kultnom ostvarenju "Sedam godina vjernosti" iz 1955. plaćena je 100.000 dolara, odnosno današnjih gotovo 891.000 dolara.
Za ulogu u drami "Autobusna stanica" iz 1956. njezin honorar iznosio je 150.000 dolara, što je ekvivalent vrijednosti od oko 1.312.000 dolara danas.
Za legendarnu ulogu u komediji "Neki to vole vruće" iz 1959. dobila je 500.000 dolara, što u današnjem novcu iznosi oko 4.088.000 dolara.
Za svoj posljednji završeni film "Neprilagođeni" iz 1961. zaradila je milijun dolara, što prema današnjoj vrijednosti iznosi čak 7.958.000 dolara.
Međutim, Marilyn je bila izrazito neracionalna s novcem. Trošila je nemilosrdno i raskošno na rođake, potpune strance, zaposlenike, skupa putovanja i nakit. Njezina jedina prava nekretnina bila je kuća u Brentwoodu u Kaliforniji, kupljena svega osam mjeseci prije smrti za 77.500 dolara, i to uz pomoć pozajmice za predujam koju joj je dao bivši suprug, bejzbolska zvijezda Joe DiMaggio.
Kada je tog kobnog kolovoza 1962. godine njezino beživotno tijelo pronađeno u spavaćoj sobi, na njezinu je računu, nakon plaćanja svih dugova, poreza i troškova, preostalo svega 800.000 dolara, današnjih oko 8,5 milijuna.
Tko danas zarađuje na njenom imenu?
Prava drama, koja se može proučavati na ekonomskim fakultetima kao lekcija o intelektualnom vlasništvu, počela je tek nakon otvaranja njezine oporuke.
Marilyn je svoje osobne stvari i, što je ključno, 75 posto svojih prava na intelektualno vlasništvo, takozvanu preostalu imovinu, ostavila svojem glumačkom mentoru Leeju Strasbergu i njegovoj supruzi Pauli. Preostalih 25 posto pripalo je njezinoj terapeutkinji, dr. Marianne Kris, nakon čije je smrti 1980. godine taj udio poklonjen Centru Anna Freud za psihološko liječenje djece u Londonu.
Nakon što su Lee i Paula Strasberg preminuli, većinski udio od 75 posto nad ostavštinom Marilyn Monroe naslijedila je Leejeva druga supruga Anna Strasberg, venezuelanska glumica. U trenutku Marilynine smrti imala je svega 23 godine i holivudsku ikonu vjerojatno nikada u životu nije ni srela.
Anna Strasberg prepoznala je zlatni rudnik. Osnovala je tvrtku Marilyn Monroe LLC i pretvorila ime, potpis i kultno lice preminule glumice u globalno korporativno carstvo. Njezin lik i potpis licencirani su za tisuće proizvoda i reklamnih kampanja svjetskih brendova kao što su Mercedes-Benz, Coca-Cola, Revlon, Absolut Vodka i Chanel No. 5. Kao borac za prava životinja, Anna je uvela samo jedno strogo pravilo: zabranila je licenciranje bilo koje fotografije na kojoj Marilyn nosi krzno.
Ovaj je posao donosio nevjerojatnu zaradu. Samo između 1996. i 2000. godine Anna Strasberg od licenciranja je zaradila više od 7,5 milijuna dolara.
U siječnju 2011. godine Anna je odlučila kapitalizirati svoj udio i prodala je svojih 75 posto vlasništva kompaniji za upravljanje brendovima Authentic Brands Group (ABG) za iznos koji se procjenjuje između 20 i 30 milijuna dolara, zadržavši pritom manjinski interes.
Danas korporacija ABG agresivno monetizira brend "Marilyn Monroe". Njezino lice pojavljuje se u reklamama za Dior i Chrysler, a prema podacima magazina Forbes, Marilyn se redovito nalazi na popisu najprofitabilnijih preminulih slavnih osoba, generirajući i po osam milijuna dolara prihoda godišnje.
Paradoks digitalnog doba
Stoljeće nakon rođenja Marilyn Monroe svi svjedočimo najvećoj ironiji: poslovni se svijet danas utrkuje tko će prije ljudski rad i kreativnost zamijeniti algoritmima i umjetnom inteligencijom, dok istodobno troši milijune kako bi kupio prava na digitalno oživljavanje emocije i lica žene koja je preminula prije više od šest desetljeća.
Slučaj Marilyn Monroe može nas naučiti nečemu važnom, možda i najvažnijem: u svijetu brojki, statistike i surovog kapitalizma autentična ljudska karizma, ranjivost i ljepota predstavljaju resurs vrjedniji od nafte i dugovječniji od bilo kojeg softvera. Forma se može replicirati, ali dušu je teško kupiti, kao i reciklirati još jednu Normu Jeane, zaključuje Bonitet.com..
