Američki glumac Henry Fonda, najpoznatiji po ulogama poštenih idealista, rođen je na današnji dan prije 120 godina, 16. svibnja 1905. u državi Nebraska.
Fonda je rođen u Grand Islandu u obitelji tiskara reklama Williama Bracea Fonde i Herberte Krueger Jaynes. Obitelj Fonda emigrirala je na zapad iz New Yorka u 19. stoljeću.
Ova obitelj vuče korijene iz talijanske Genove i Nizozemske 16. stoljeća. U SAD se doselila u 16. stoljeću u grad koji se sada naziva Fonda, New York.
Fonda je pohađao sveučilište u Minnesoti, studirajući novinarstvo, iako nije diplomirao.
U 20. godini počeo je glumačku karijeru u lokalnom kazalištu u Omahi kad ga je majčina prijateljica Dodie Brando (majka Marlona Branda) angažirala za glavnu ulogu u predstavi You and I.
Otišao je na istok kako bi nastupao u ljetnim glumačkim kampovima, gdje je upoznao dugogodišnjeg prijatelja Jamesa Stewarta.
Fonda i Stewart pošli su u New York gdje su dijelili sobu i brusili svoje glumačke vještine na Broadwayu. Fonda je od 1926. do 1934. nastupao u kazališnim produkcijama, a na filmu se pojavio 1935., u filmskoj adaptaciji predstave s Broadwaya, Farmer se ženi.
Godine 1935., Fonda je nastupio u glavnoj ulozi u filmu RKO-a, I Dream Too Much sa slavnom opernom pjevačicom Lily Pons.
Visok i otmjena držanja, odišući čestitošću i nepokolebljivošću, ubrzo je svojim ulogama postao oličenjem ideala New Deala (u tipu tzv. momka iz susjedstva), ujedno i prototip autoritativnih osobnosti koje su utjecale na američku povijest.
U tom razdoblju ističe se ulogama gentlemana s američkoga 'starog' Juga u Jezebel (1938) W. Wylera, žrtve nesretnih ekonomskih okolnosti u Samo jednom se živi (You Only Live Once, 1937) F. Langa i u Plodovima gnjeva (Grapes of Wrath, 1940) J. Forda te u naslovnoj ulozi u Mladom Lincolnu (Young President Lincoln, 1939) J. Forda.
Jedan od omiljenih Fordovih glumaca nakon II. svjetskog rata, nastupio u dva njegova slavna vesterna (Moja draga Klementina – My Dear Clementine, 1946., kao Wyatt Earp, i Na apaškoj granici – Fort Apache, 1948).
Razočaran filmskim ulogama, 1949–55. posvetio se kazalištu. Filmu se vraća prilagodbom svojega broadwayskog uspjeha, komada Gospodin Roberts (Mr. Roberts, 1955) M. Le Roya i J. Forda.
U nastavku karijere uspješno interpretirao likove srodne prethodnima, ili s iznijansiranijim karakternim osobinama i/ili s pojačanom dozom autoritativnosti. Ističu se: Dvanaest gnjevnih ljudi (Twelve Angry Men, 1957) S. Lumeta, Krivo optužen (The Wrong Man, 1947) A. Hitchcocka, Kritična točka (Fail Safe, 1964., kao predsjednik SAD-a) S. Lumeta.
Oscarom je nagrađen za film Ljetnikovac (On Golden Pond, 1981) M. Rydella. Nastupio u više od 80 filmova.
Njegova djeca Jane i Peter te unuka Bridget Fonda i unuk Troy Garity također su poznati filmski glumci.
Obitelj i prijatelji najčešće su ga zvali "Hank". Godine 1999. ga je Američki filmski institut proglasio šestom najvećom muškom filmskom zvijezdom svih vremena.
