Enis Bešlagić za Bljesak: "Neki stavovi su me koštali projekata, ali vrijedilo je"

''Evo vodicee'' tek je jedna od izjava po kojima ga publika pamti, ali Enis Bešlagić je odavno mnogo više od uloga koje su obilježile odrastanje brojnih generacija.

Prepoznatljiv osmijeh, energija koja se lako prenosi na druge i nastojanje da u svakom čovjeku pronađe nešto dobro samo su dio njegove priče. Iza humora i vedrine stoji glumac koji bez zadrške govori o društvu, životu i temama koje mnogi radije zaobilaze.

Bešlagić je sada dobio i priliku da ispiše povijest. Njegova predstava ''Da sam ja neko'' zakazana je za 2. rujna 2026. u velikoj dvorani slavne Sydney Opera House, čime će postati prvi umjetnik s ovih prostora koji će izvesti predstavu u jednoj od najpoznatijih svjetskih kulturnih institucija.

''Da sam ja neko'' nije samo predstava, nego priča koja povezuje ljude i u kojoj se mnogi mogu prepoznati. Bešlagić će predstavu po treći put izvesti pred domaćom publikom, 29. srpnja u Herceg Etno Selu u Međugorju.

Foto: Osobna arhiva / Peredstava "Da sam ja neko" u Herceg Etno Selu u Međugorju

Bljesak.info: Koja je bila prva uloga nakon koje ste osjetili da se nešto ozbiljno mijenja u vašoj karijeri?

Bešlagić: Prva uloga za koju sam nekako znao da će napraviti veliku promjenu, koja je izazvala mnogo pažnje i dugo ostala prepoznatljiva, bila je uloga Šemsudina Dine Poplave Šemse iz serije "Naša mala klinika". Tada sam prvi put osjetio koliko publika zaista reagira na neki lik. Nakon prve sezone taj lik postao je omiljen, što mi je otvorilo vrata na ovim prostorima i omogućilo da me upozna i mlađa publika.

Ta se generacija toliko vezala uz taj lik da danas i svoju djecu odgajaju uz tu seriju. Upravo je ta uloga mene nekako izbacila u prvi plan, upisala moje ime kao Enisa Bešlagića i omogućila da ljudi, kada me vide na nekom plakatu, u seriji ili filmu, prepoznaju o kome je riječ. To je definitivno bila temeljna uloga za moju buduću karijeru.

Bljesak.info: Kroz svoju karijeru ste svojim javnim djelovanjem na mnoge ostavili snažan utisak i utjecali na stavove i razmišljanja, osobito kada ste otvoreno govorili o temama koje mnogi izbjegavaju. Kako vi gledate na utjecaj koji imate u javnosti?

Bešlagić: Medijski utjecaj koji imam najviše se izražavao kroz moje stavove koji su proizlazili iz ljudskosti. Gledajući sve te naše ljude koji žive na ovim prostorima, njihove patnje, probleme i neslaganja, shvatio sam koliko nas taj naš nacionalni folklor ponekad zna udaljiti, iako smo u suštini jako dobri ljudi. Koliko god isticali svoje zastave, simbole i himne, često se kod drugih bude neke negativne emocije. A u konačnici, riječ je o ljudima s ovih prostora koji su desetljećima prolazili kroz različite nevolje i koji su svakih 40 ili 50 godina ponovno prolazili kroz teške periode.

Ja sam svoju karijeru gradio i kroz putovanja po gradovima diljem regije, gdje sam imao priliku upoznati mnogo više ljudi koji žele normalan život i mir nego onih koji žele podjele. Vidio sam koliko ima dobrih ljudi i koliko je zapravo više onih koji žele živjeti zajedno i bez sukoba. Zbog toga sam pokušavao biti glas razuma i glas tih ljudi čije sam priče slušao na svim tim putovanjima. Imao sam priliku i kroz medije govoriti o tome, jasno i otvoreno iznositi svoje stavove, što je s druge strane često izazivalo različite reakcije. Nekada su me ti stavovi koštali određenih projekata, ali to je ništa u odnosu na pozitivne stvari koje sam doživio.

Bljesak.info: Karijeru su vam obilježile brojne velike i popularne uloge, koliko u likove koje glumite unosite "nešto od Enisa"?

Bešlagić: U svakoj ulozi jednostavno ne možete pobjeći od sebe. Kada vam ljudi dodjeljuju određenu ulogu, oni prepoznaju vašu energiju, senzibilitet i procjenjuju možete li je iznijeti na pravi način. Nemoguće je potpuno se odvojiti od lika koji igrate jer mu uvijek dajete dio sebe. Kada dobijete ulogu, pokušavate zamisliti situacije u kojima se taj lik nalazi, kako se u tim trenucima osjeća i na što vjerodostojniji način prenijeti njegove emocije publici. Budući da sam u 90 posto slučajeva igrao zabavne i vesele uloge, to je često proizlazilo iz mog karaktera i duha koji imam. Prilično sam veseo čovjek, volim se šaliti i zafrkavati, pa mi takve uloge nekako najviše odgovaraju.

Bljesak.info: Je li Vam teško ''pobjeći'' od Šemse, s obzirom na to da vas publika i dalje veže uz tu ulogu, iako ste tijekom karijere ostvarili niz drugih kvalitetnih uloga?

Bešlagić: Od uloge Šemse, po kojoj me ljudi najviše prepoznaju, teško je pobjeći, ali ja se od nje nikada nisam ni pokušavao udaljiti. Svaki glumac u svojoj karijeri želi imati uloge koje ga obilježe, a mene je upravo ta uloga, kao što sam rekao na početku, definitivno obilježila. Zahvalan sam na tome jer je donijela mnogo sreće i radosti ljudima kroz pozitivu, osmijeh i dobru energiju.

Znamo da su takvi likovi oduvijek bili popularni i da su ih ljudi posebno voljeli, od Charlieja Chaplina do Mr. Beana i mnogih drugih likova koji su postali prepoznatljivi diljem svijeta. Nekada se glumci nakon takvih uloga teško odvajaju od tih likova, ali meni to uopće ne smeta. Mislim da je ta uloga donijela mnogo pozitivnih stvari i sretan sam što i danas traje ta povezanost publike sa Šemsom. Drago mi je što me ljudi poistovjećuju s tim likom i što je ostao dio njihovih života.

Bljesak.info: Vrijedite li i privatno za osobu koja uvijek nasmijava i nosi vedrinu i koliko vam se često događa da ljudi od vas očekuju šalu, čak i kada vam možda nije do toga?

Bešlagić: Bilo je situacija u kojima ljudi gledaju seriju i onda očekuju da i privatno budem isti kao lik kojeg su upoznali na ekranu. Međutim, ja sam čovjek koji, kao i svi drugi, ima svoje faze, nekada sam nervozan, nekada tužan, zamišljen ili jednostavno nemam dan za šalu i razgovor.

U takvim situacijama trudim se ne izlaziti previše među veći broj ljudi, nego se okružim užim krugom onih koji me razumiju i znaju prepoznati kada nisam raspoložen za druženje. Kada izađem među ljude, oni ne vide te moje trenutke, niti ih to treba zanimati, jer ne osjećam potrebu dijeliti svaku svoju privatnu emociju s publikom. Ali kada sam među ljudima, mislim da im trebam dati ono što od mene očekuju. Sutra očekujem da moja publika dođe na moje predstave, da me podrži i poštuje moj rad, a ja zauzvrat poštujem njih. Taj odnos mora biti obostran.

Bljesak.info: Jeste li neku ulogu odbili pa se poslije pitali jeste li možda pogriješili?

Bešlagić: Bilo je definitivno i uloga koje sam odbio ne možda zbog toga što ja ne bi tu ulogu odigrao nekad bi mi recimo zasmetala recimo tema tog teksta ili jednostavno mi se nije dopalo scenaristički s druge strane sam sad u poziciji da osim toga mogu birati s kim radim i s kim bi radio tako da ja nekako sada biram i tim jer vi kad ste na snimanju vi provodite sate i sate sa tim ljudima, dijelite život s njima i nekako se trudim da s partnerima s kojima igram imam super odnos, s producentima i režiserima pogotovo. Gledam da sam u dobrom timu, jer džaba solirate sami ako je oko vas loša energija, a u lošoj energiji ne možete praviti lijepe priče.

Bljesak.info: U predstavi ''Da sam ja neko'' publici se predstavljate osobnije nego kroz klasičnu glumačku ulogu. Što vas je ta predstava posebno naučila?

Bešlagić: U toj predstavi, koja je autobiografska priča s elementima motivacijskih govora, vidio sam da ljudi zaista žele slušati autentične i stvarne priče, a ne samo izmišljene tekstove i napisane duhovite situacije. Shvatio sam da je priča, kada ju život ispiše, često puno snažnija i bolja od onoga što mi sami možemo izmisliti.

Povjerovao sam da su naše životne priče same po sebi dovoljno zanimljive, snažne i vrijedne te da mogu prenijeti poruku i lijepu emociju. U sve sam to ušao vrlo hrabro, moram priznati, i nisam ni sam očekivao da će publika tako prihvatiti predstavu i da će doživjeti toliki uspjeh. Danas me raduje svaka izvedba, svaka emocija koju podijelim s publikom i upravo je to ono najvažnije.

Bljesak.info: Predstavu "Da sam ja neko" ćete 2. rujna izvesti u koncertnoj dvorani Opera House u Sydneyu, na jednoj od najpoznatijih svjetskih pozornica. Što vam predstavlja ta prilika, doživljavate li taj nastup kao krunu dosadašnjeg puta predstave?

Bešlagić: Opera House Sydney je nešto za što ne mogu reći da sam oduvijek maštao i sanjao, ali dogodila se prilika koju jednostavno nisam mogao propustiti. Tijekom svoje turneje u Australiji fotografirao sam se ispred Opera Housea u Sydneyju i rekao svom organizatoru Knezu: 'Zašto mi ne bismo ovo napravili?' On mi je tada odgovorio: 'Čovječe, znaš li koliko je teško dobiti tu dvoranu?

I zaista, nije bilo jednostavno. Čak su se uključile i ambasade jer je Opera House svojevrsni hram kulture i nacionalni prostor Australije u kojem ne može svatko dobiti priliku izvesti svoj program. Provjeravali su tko sam, čime se bavim i ono što im je bilo najvažnije, što moja predstava promovira. Prepoznali su poruku moje predstave, posebno ideju zajedništva i različitosti, što su vrijednosti koje i sami promoviraju kao zemlja. Zbog toga ćemo, ako Bog da, 2. rujna biti prva predstava tog tipa u Opera Houseu u Sydneyju i prvi put će netko s prostora bivše države izvesti svoju predstavu na toj pozornici.

Nadam se da ćemo tamo ispisati jednu lijepu stranicu i otvoriti vrata i drugim umjetnicima s naših prostora da se odvaže. Ne radi se samo o ostvarivanju snova, nego o tome da naše priče zaslužuju velike scene.

Bljesak.info: Uskoro ćete imati i treće izvođenje predstave u Herceg Etno Selu u Međugorju, što vas i publiku ponovno vraća na isto mjesto?

Bešlagić: Moram priznati da u Herceg Etno Selu postoji jedna zaista posebna energija i atmosfera. Otvorena scena koja prima oko tisuću ljudi i svaki put se dogodi jedna posebna priča. Nadam se da će nas i vrijeme poslužiti. Možda su ljudi zbog tih prostora, ali i zbog povezanosti s Međugorjem, nekako još više ispunjeni mirom i dolaze s posebnom energijom. Nakon predstave odlaze rasterećeni, opušteni, veseli i nasmijani, kao bolji ljudi sa širim pogledima, a upravo nam to svima danas treba. Taj prostor je zaista poseban. Ima amfiteatralnu scenu, onakvu kakve su se nekada gradile. Posebno se radujem trećem nastupu i nadam se punoj dvorani.

Bljesak.info: Kada biste mogli sjesti s Enisom s početka karijere, što biste mu savjetovali?

Bešlagić: Kada bih se danas susreo sa samim sobom, teško bih mogao prenijeti sva iskustva mlađem Enisu. Sigurno bih mu rekao da bude još hrabriji i glasniji nego što je bio, da se više odvaži u samostalnim projektima. S druge strane, samostalni projekti traže životno iskustvo. Čovjek kroz život napravi mnogo pogrešaka, privatno, prema sebi i prema drugima, pa ponekad poželi neke stvari ispraviti ili učiniti drugačije, ali to uvijek ovisi o okolnostima i životnom putu.

Dolazimo s prostora na kojima se, nažalost, često njeguje podijeljenost. To nije samo među narodima, nego se ponekad prenosi i u obitelji i na različite odnose među ljudima. U takvom okruženju teško je ostati normalan i uvijek tražiti ono dobro u ljudima. Ja sam se upravo za to vezao – za ono pozitivno u čovjeku. Mislim da su ljudi najveća vrijednost koju imamo i to ćemo ponovno potvrditi sada kada se treći put vidimo u Međugorju.