Burnout sindrom:

Prepoznajte simptome 'pucanja' i potražite pomoć

'Običan' stres je relativno kratkotrajan, može trajati do nekoliko dana, primjerice u situacijama kad moramo završiti ili predati neki projekt u kratkome roku, ili naučiti veliku količinu gradiva pred ispit.
Lifestyle / Zdravlje | 04. 05. 2021. u 09:03 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Globalna krizna situacija izazvana epidemijom, na regionalnoj razini se zakomplicirala čestim potresima, što zajedno predstavlja izvor dugotrajnog i intenzivnog stresa za sve nas.

Stres dokazano utječe na tijelo i psihu, mijenja strukturu i funkciju organa te vodi do bolesti, posebno kontinuirani stres koji traje dulje vrijeme, kaže psihijatrica dr. Zrinka Ćavar, voditeljica Odjela za mentalno zdravlje djece i mladih u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo 'Andrija Štampar'.

Zato je vrlo važno znati prepoznati znakove emocionalne iscrpljenosti kod sebe ili kod ljudi u našoj blizini, odnosno raditi na tome da obnavljamo vlastite snage prije nego dođe do 'burnouta' sindroma, odnosno sagorijevanja.

''Reakcija pojedinca na izloženost stresu bit će različita, ovisno o stečenoj otpornosti, kao i naučenom načinu upravljanja stresom. Mentalno zdravlje pod emocionalnim pritiskom postupno se mijenja preko rizičnog, do bolesti. Specifični simptomi koji ukazuju na rizičnost su nervoza, zabrinutost, razdražljivost, ljutnja, tuga, beznadnost, negativizam, poteškoće spavanja i promjene apetita, umor i nedostatak energije, napetost mišića i glavobolja, zaboravljanje, odugovlačenje obaveza i zadataka, socijalna izolacija, učestala konzumacija psihoaktivnih tvari, smanjenje funkcioniranja… Zaključno, probleme mentalnog zdravlja karakterizira subjektivni osjećaj patnje, a kada te poteškoće traju i postaju izraženije, uz otežano svakodnevno funkcioniranje, tada je potrebno zatražiti stručnu pomoć'', kaže dr. Ćavar za 24sata.hr.

  / Foto: Ilustracija

Razlika običnog stresa i 'burnouta'

Tu tanku 'crtu' koja razgraničava 'običan' stres i 'pucanje po šavovima', kako to u žargonu volimo reći, na stranicama Škole narodnog zdravlja 'Andrija Štampar' opisuju i kao 'razliku u razini i duljini stresa'.

'Običan' stres je relativno kratkotrajan, može trajati do nekoliko dana, primjerice u situacijama kad moramo završiti ili predati neki projekt u kratkome roku, ili naučiti veliku količinu gradiva pred ispit.

S druge strane, burnout se razvija kroz duže vrijeme, uslijed dugotrajne izloženosti stresu ili nizu stresnih situacija, posebno ako ne radimo na tome da smanjimo negativan učinak emocionalnog pritiska na nas. Ukratko, što prije prepoznamo simptome stresa, to je veća šansa da on neće prerasti u burnout.

''Iako o mentalnom zdravlju sve više razgovaramo, pa prestaje biti tabu tema, problemi mentalnog zdravlja i nadalje su najstigmatiziraniji među zdravstvenim problemima, zbog predrasuda utemeljenih na neznanju i zabludama. Tako istraživanja pokazuju da 80 posto osoba teže prihvaća mentalni od somatskog poremećaja. Predrasude prema osobama s problemima mentalnog zdravlja nerijetko su prepreka za to da čovjek zatraži pomoć i liječenje, što je dodatna prijetnja mentalnom zdravlju'', upozorava dr. Ćavar.

Foto: Getty Images / Ilustracija

''Ova krizna situacija izvan je uobičajenog ljudskog iskustva i time nenormalna. Stoga je biti nenormalan prirodno i normalno, to je poruka koju treba uputiti ljudima koji ne žele potražiti ili prihvatiti pomoć zbog srama u ovo vrijeme'', kaže dr. Ćavar.

''Od izloženosti stresu pobjeći ne možemo, već nam preostaje borba. Ako je način borbe pravi, tada ćemo pobijediti. Preporuka je što više prepričavati proživljene događaje i razgovarati s bliskim ljudima o vlastitim osjećajima - strahovima, situacijama - ali i razvijati sposobnost slušanja. Dakle, čuti kako drugi doživljavaju i čega se oni plaše. To pomaže da se osoba dugotrajno osjeća bolje i može spriječiti emocionalne posljedice stresova. Osim toga, treba imati na umu da čovjek nije slabiji, već hrabriji od drugih ako zatraži stručnu pomoć, jer će uz nju lakše riješiti svoje probleme. Uz zaštitne načine nošenja sa stresom, ali i stručnu pomoć, ovu mentalnu krizu svatko može pobijediti i iz nje izaći mentalno jači'', kaže psihijatrica.

Naravno, neće svima biti potrebna pomoć psihologa ili psihijatra, niti je treba nametati odmah.

Pomozite sebi i drugom

''Kada čovjek sam, ili član njegove obitelji, zapazi da je promijenjenog psihičkog stanja (npr. ljut, tužan, ili uplašen), promijenjenog ponašanja (npr. ako je osoba povučena u sebe, intoksicira se, svadljiva je) i ima problema u funkcioniranju (npr. izbjegava i odugovlači obveze), prvo što treba ponuditi je mogućnost razgovora, a potom poticaj i podršku za traženje stručne pomoći odlaskom k obiteljskom liječniku.Obiteljski liječnik osobi može pružiti 'support psihoterapiju', te ovisno o tegobama uvesti neke vrste specifične psihofarmakoterapije, ili dati preporuku za nadležnu instituciju u kojoj osoba može dobiti stručnu podršku'', pojašnjava dr. Ćavar.

Ponekad će već i razgovor s prijatelje, članom obitelji ili obiteljskim liječnikom, ili neki blagi lijek za spavanje, ili smirenje tijekom kraćeg razdoblja, omogućiti da čovjek obnovi vlastite snage i može nastaviti sam. Ako nije tako, obiteljski liječnik može preporučiti pomoć psihologa, ili psihijatra.

Psihijatar ili psiholog - sve ovisi o potrebama

''Psiholozi nakon psihologijske obrade provode psihoterapiju, koja je kod nekih problema mentalnog zdravlja učinkovita kao i lijekovi. Psihijatri, s druge strane, nakon dijagnostičke obrade i pregleda provode specifičnu psihofarmakoterapiju i psihoterapiju. U slučaju blage i umjerene razine tegoba bez većih poteškoća funkcioniranja dovoljna je psihoterapija, ali u slučaju teške razine tegoba i disfunkcionalnosti, potrebno je uz psihoterapiju uvesti i specifičnu psihofarmakoterapiju'', pojašnjava psihijatrica Ćavar.

Foto: Ilustracija

Kako si sami možemo pomoći protiv stresa?

Higijenom i zdravim stilom života čuvamo somatsko zdravlje. No, ništa manje nije važna mentalna higijena, kojom čuvamo svoje mentalno zdravlje. To, prije svega, uključuje upoznavanje sebe: Stavova, navika, želja, emocionalne snage, psihičke sposobnosti, te onoga što nam pomaže, a što odmaže u stresnim situacijama.

Druga stepenica je razvoj samopouzdanja, temeljem vrlina i slabosti, učenja novih znanja i vještina, a vrlo važan element mentalnog zdravlja je ono što volimo nazivati – uzimanjem 'vremena za sebe'. Treba voditi računa o tome da si povremeno moramo priuštiti opuštanje uz glazbu, čitanje, meditiranje, šetnju, odnosno ono što je vama ugodan način opuštanja.

Uz redovitu tjelesnu aktivnost, koja poboljšava emocionalnu stabilnost, smanjuje anksioznost i depresiju, te stvaranje bliskih odnosa s obitelji i drugima, što nam donosi podršku i nova iskustva, to je dobar temelj za to da održavamo mentalno zdravlje. Dobro je nastojati učiniti i nešto više za sebe, na primjer kroz dobrovoljni rad i pomoć drugima, jer to nam daje osjećaj smisla i zadovoljstva te jača samopoštovanje, kaže dr. Ćavar.

Foto:Unsplash / Ilustracija

Birajte metode koje vas snaže

Kad su u pitanju stres uslijed pandemije i potresa koje smo doživjeli u proteklih godinu dana, važno je razumjeti da to narušava psihofizičku ravnotežu svake osobe, te da se svatko od nas s tim može nositi zaštitnim, ali i rizičnim mehanizmima, tako da ugrozimo sebe i druge.

U rizična ponašanja može se, na primjer, ubrojati povećana konzumacija alkohola, što vodi samo pogoršanju stanja i dodatnom narušavanju zdravlja.

''Osobe koje koriste zaštitne mehanizme jačaju svoju otpornost na stres i pozitivno utječu na svoje zdravlje. Stoga je važno prepoznati vlastite načine reagiranja kojima se branimo od neugodnih emocija izazvanih stresom, kako bismo ih mogli razvijati primjerenije'', kaže sugovornica.

Dodaje kako mehanizmi suočavanja sa stresom mogu biti usmjereni na rješavanje problema ili rasterećenje emocija.

''Način suočavanja treba biti primjeren za osobu i situaciju, pa kao prvo treba utvrditi stresor koji izaziva naše reakcije, a potom koristiti više načina suočavanja prikladnih za tu situaciju. Kako i potresi i pandemija nose i veliku razinu neizvjesnosti i nemamo kontrolu nad njima, važno je razviti toleranciju i prihvaćanje situacije. Jedan od načina za to je obraćanje pozornosti na druge aktivnosti, zatim pozitivno religiozno i duhovno suočavanje, opuštanje i zaustavljanje uznemirujućih misli i slično. Također, treba voditi računa da biramo metode koje su nam prihvatljive i koje nas snaže u pozitivnom smislu. Kombinirajte tehnike rješavanja problema sa tehnikama postupanja sa emocijama, te zatražite podršku bliskih osoba, a ako je potrebno i stručnjaka'', zaključuje psihijatrica Ćavar.

Kopirati
Drag cursor here to close