Hercegovka o volontiranju u Africi: Vratile smo se praznih kofera, ali punih srca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Putovanje u Benin bila je najbolja odluka u mom životu", kroz smijeh nam je kazala Sanja Glavaš.

Naime, Drinovčanka s mostarskom adresom nedavno se vratila iz afričke države Benin gdje je zajedno s prijateljicom Mateom Zorić volontirala u sirotištu za djecu Marijinih sestara čudotvorne medaljice.

Viza, cjepivo, avion 

Odluka o volontiranju u Africi nije se rodila preko noći. Tijekom razgovora prijateljica dogodio se 'klik' te su obje odlučile kako je pravo vrijeme za ispunjenje životnog sna.

Kako nam je pojasnila Sanja, obje su zacrtale cilj koji su na kraju zajedničkim snagama i ispunile.

Vođene željom da pomognu i učine promjenu izvadile su vizu, cijepile se protiv žute groznice, kupile avionske karte te spakirale kofere.

U Beninu su ih dočekale dvije časne sestre Ivančica Fulir i Doroteja Dunđer, rodom iz Žepča.

"Mi smo početkom veljače dogovorile naš dolazak. Prethodno smo skupljale donacije jer su sestre rekle da ako želimo, možemo skupiti nešto donacija tako da smo mi proširile taj glas da idemo i da nam se priključe svi koji žele sudjelovati. Zaista smo presretne jer se veliki broj ljudi javio i donirao tako da smo se zadnjih 20-ak dana posvetile tome", istaknula je Sanja za Bljesak.info.

Točno zacrtan cilj

Kako nam je ispričala, prvo što ih je dočekalo u Africi bio je val vrućine koji su na svojoj koži osjetile odmah pri izlasku iz aviona. Iznenadila ih je i vlaga te činjenica da nema prostora za osvježenje dok vrelina probija kroz kućice od blata i drveta.

Ipak, nisu dale da ih to obeshrabri jer su imale točno zacrtan cilj.

"Kada vi vidite tu sreću i taj neopisiv osjećaj kada ste s njima, onda sve drugo pada u vodu", naglasila je Sanja.

Na pitanje koliko hrabrosti je potrebno za jedno takvo putovanje i avanturu, Sanja bez puno razmišljanja odgovara:

"Ni u jednom trenutku nismo osjetile strah, ni Matea ni ja. Razgovarale smo svakodnevno o tome, učinile smo sve što smo mogle učiniti. Malo smo jačale imunitet pred polazak jer smo očekivale drukčije uvjete i morale smo se pripremiti".

U svemu su ključnu ulogu odigrale časne sestre Ivančica i Doroteja koje su se potrudile da im boravak u selu Affame bude što ugodniji, na čemu su posebno zahvalne. 

"Imale smo čistu pitku vodu, dobru hranu, a kušale smo brojna njihova jela", istaknula je Sanja te dodala kako su posebno uživale u voću.

Časne sestre Ivančica i Doroteja omogućile su im i da Benin dožive na potpuno neočekivan način te njihovu afričku avanturu učinile nezaboravnim iskustvom za cijeli život. 

Spas u sirotištu

Svoje dane provodile su zajedno s djevojkom Majom iz Zagreba u pomaganju u sirotištu i svim radovima koje ono podrazumijeva. Radile su i u vrtu te sa sestrama i djecom pravile palmino ulje.

Kako nam je ispričala Sanja, u sirotištu se nalazi 30-ak djece koju časne sestre odgajaju i uče održavati higijenu kako bi jednog dana bili samostalni ljudi.

"Djeca su odlično zbrinuta. Ne znam što bilo s njima da nisu tu gdje jesu jer ljudi generalno loše žive. Njihova prosječna plaća je 100 eura i nisu svi u mogućnosti raditi poslove koji su bolje plaćeni. Ima jako puno poljoprivrede i ide se u polje te radi oko palmi. Mislim da su djeca u sirotištu sretna zato što su primljena tu i što se sestre brinu o njima jer ih one uče pravim životnim vrijednostima te stjecanju radnih navika", naglasila je Sanja za Bljesak.info.

Dodala je kako je puno njih bilo u jako lošem stanju kada su došli u sirotište, a sada su sretna djeca koja dane provode u učenju, igri i molitvi.

"Mi svi mislimo da su oni željni slatkiša. Oni zapravo ne vole slatkiše, njima je to preslatko i nisu navikli na te stvari", navela je Sanja.

Posjetile su i drugo sirotište na sjeveru države Benin te nekoliko dana provele u druženju s djecom i obilasku lokalnih sela. Upravo tako, uspjele su vidjeti stvarni način života lokalaca. 

Sjaj u očima 

Osvrnula se Sanja i na komentare kako u Bosni i Hercegovini također ima potrebitih te navela kako je potpuno besmisleno diskutirati o tome gdje je pomoć više potrebna.

"Jednostavno smo htjele iskusiti volontiranje u Africi. Znala sam da mi svi imamo tu neku predodžbu o Africi i vjerujte mi to je samo predodžba dok ne dođete i uživo vidite kako ti ljudi žive, u kakvim uvjetima, kakva je prosječna plaća jer ne može se ni usporediti s našim standardom", naglasila je Sanja.

Kako navodi, Afrika joj se već uvukla pod kožu te će joj se rado vratiti.

Da je to istina, svjedoči i poseban sjaj u očima koji ima kada govori o Beninu i uspomenama iz sirotišta u Affameu.

"Na kraju dana budeš umoran i vruće ti je i muka, ali si toliko sretan. Razmišljala sam kako će mi biti kada se vratim kući, nisam znala kako ću se ponovno vratiti na naše uvjete i u sav taj stres i obveze", kroz smijeh nam je kazala Sanja.

Naglasila je kako će Afrika ostaviti poseban pečat na njezin život te su emocije sve jače kako se utisci sliježu. Problemi od prije odlaska na volontiranje više ne izgledaju isto te je posebno zahvalna na svemu što ima.

"Svaka marka je bitna"

Kroz priču, Sanja nam je kazala i kako su sve što su ona i Matea ponijele u Benin dolje i ostavile: lijekove, odjeću, obuću te su se iz Afrike vratile praznih kofera, ali punih srca.

Ponijele su i kose ispletene u najljepše afričke pletenice kao svjedok životnom iskustvu koje se ne može platiti materijalnim.

Upravo zato odlučile su istupiti i ispričati svoje iskustvo samo i isključivo kako bi se proširio glas o časnim sestrama iz reda Marijinih sestara čudotvorne medaljice koje u dalekom Beninu mijenjaju svijet.

"Svaka marka je bitna i svaka pomoć je dobrodošla", zaključila je za Bljesak.info Sanja.

Svi oni koji žele pomoći to mogu učiniti na stranici Udruge Anđeosko srce.