Velikan koji je ponirao u ljudsku psihu i kockarske dugove

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ruski književni klasik Fjodor Mihailovič Dostojevski, prema mnogim kritičarima i čitateljima jedan od najvećih pisaca svih vremena, preminuo je na današnji dan 9. veljače 1881. godine.

Dostojevski je privođen kao sudionik utopijsko-socijalističkog kružoka Mihaila Vasiljeviča Petraševskog i osuđen na smrt 1849. godine, ali je kazna zamijenjena progonstvom u Sibir, gdje je proveo 10 godina, piše Srna.

Njegova rana djela nadahnuta su socijalnim tragedijama malih ljudi. Osnovne odlike literature Dostojevskog - poniranje u podsvijest, traganje za korijenima ljudske tragike, fenomen religije i veza čovjeka i Boga - predstavljaju glavnu preokupaciju modernog romana, a na svjetsku literaturu utjecao je više nego ijedan drugi pisac.

Duboko je, kao nitko ni prije ni poslije njega, ponirao u ljudsku psihu i rasvjetljavao tajnu ljudske prirode.

Romani Dostojevskog su: "Zločin i kazna", "Braća Karamazovi", "Zli dusi", "Mladić", "Kockar", "Idiot", "Dvojnik", "Netočka Nezvanova", "Zapisi iz mrtvog doma" i "Selo Stepančikovo i njegovi žitelji".

Od pripovijedaka je, između ostalog, napisao: "Bijele noći" i "Ujkin san", a bavio se i publicistikom - "Piščev dnevnik" i "Politički zapisi".

Dostojevski je jedan od najutjecajnijih pisaca ruske književnosti. Prema širini i značaju utjecaja, naročito u modernizmu, bio je svjetski pisac u rangu Williama Shakespearea i Miguela de Cervantesa.

Realizam Dostojevskog predstavlja svojevrsni prelaz ka modernizmu, jer njegovo stvaranje upravo u epohi modernizma postaje neka vrsta uzora načina pisanja.

Utemeljivač je psihološkog romana, a, prema mnogima, i preteča egzistencijalizma. Veliki dio života bio je u lošoj financijskoj situaciji, a morao je izdržavati i obitelj preminulog brata.

Dostojevski je često bio depresivan, kockao se i stalno vraćao dugove.

Jedno od najpoznatijih njegovih djela "Zločin i kazna" napisano je u rekordno kratkom roku i brzo objavljeno kako bi pisac uspio vratiti kockarske dugove, a pošto ih je otplatio ponovo je ostao bez novca.

Taj roman je Dostojevskom donio slavu, ali ga nije spasio bijede.

Izdavač ga je ucjenjivao i nudio 3.000 rubalja za pravo da izdaje njegova djela, ali uz obvezu da napiše još jedan roman.

Nemajući izbora, Dostojevski je pristao. U isto vrijeme napisao je i knjigu "Kockar" zbog ugovora sa svojim izdavačem.

Preminuo je 9. veljače 1881. godine u Sankt Peterburgu od posljedica krvarenja uzrokovanog epileptičnim napadom. Poslije dva dana, njegovo tijelo je ispratila na groblje bezbrojna masa naroda, monaštva i svećenstva.

Dostojevski je sahranjen na groblju Tihvin, pri Manastiru Aleksandra Nevskog. Procjenjuje se da je 40.000 ljudi prisustvovalo sahrani ovog književnog velikana, navodi Srna.