Alfred Nobel rođen je 21. listopada 1833. godine u Stockholmu. U Rusiji su Alfred i njegova braća, s obzirom na to da se materijalno stanje obitelji popravilo, imali najbolje učitelje, iako nisu išli u školu.
Alfred Nobel je izumio svoj najvažniji izum - detonacijsku kapsulu koja je sadržavala živin fluminat, osjetljiv eksploziv pomoću kojeg se nitroglicerin mogao sigurno paliti u svako doba. Taj upaljač bio je osnova za svu daljnju tehnologiju eksploziva ali ipak nije postigao ništa da bi se nitroglicerin mogao lakše prevoziti ili baratati njime. Stoga je potražio način da ukroti nitroglicerin. Ispitao je sve vrste poroznih, neeksplozivnih, kemijskih inertnih tvari: papir, drvene otpatke, prašinu od razmrvljenih opeka, suhu ilovaču, sve dok godine 1887. nije nadošao na nesvakidašnju, iako prilično rasprostranjenu rudu - infuzorijsku zemlju.
Tako je nastao eksploziv, nalik na tijesto, koji je bio za 25 % slabiji od čistog nitroglicerina, ali unatoč tomu mnogo snažniji od baruta (koji se tada tvornički proizvodio) i lako se njime manipuliralo. U to doba kružila je priča da je Nobel slučajno nabasao na svoj izum kada je malo nitroglicerina prokapalo u infuzorijsku zemlju kojom su, za zaštitu od oštećenja, bile obložene neke posude. To naklapanje veoma je smetalo Nobela te je vrlo odlučno izjavio da do svog otkrića nije došao slučajno već da je ono rezultat sustavnog istraživanja koje se zasnivalo na ocjenjivanju tehničkih problema.
U XIX. stoljeću eksplozivi su bili vrlo traženi energetski materijal, ali i vrlo nepoznat kako po sastavu tako i po svojstvima. Zbog toga je više istraživača stradalo tijekom eksperimentiranja s eksplozivima. Godine 1864. u takvoj eksploziji poginuo je Alfredov mlađi brat Emil. Ta je vijest došla u novine, ali uz jednu grešku - u prvi tren mislilo se kako je poginuo Alfred te su objavljivani članci s nekrolozima Alfredu, a ne Emilu Nobelu. I tako je Alfred Nobel, danima čitao o svojoj smrti uz mišljenja drugih ljudi o sebi. I nije mu bilo drago što je čitao. Naime, tijekom ranijeg života, u kontaktima s ljudima oko sebe svi su se ili divili njegovoj uspješnosti, ili mu podilazili radi omogućavanja npr. povoljnije kupnje dinamita. Sad, kad su ga smatali mrtvim pisali su većinom ovakve tekstove: Mrtav je trgovac smrti. ili Dr. Alfred Nobel koji se obogatio nalaženjem načina za ubijanje većeg broja ljudi brže nego ikad prije, umro je jučer. To je izrazito djelovalo na Alfreda Nobela, tako da je ostatak (stvarnoga) života tražio način kako da od svog bogatstva napravi nešto za boljitak čovječanstva. Rezultat toga je Nobelova nagrada.
Bio je veoma plodan pronalazač, a o tome rječito govori činjenica da je patentirao čak 355 izuma. "Predstavili su me kao 'genija zla', kao 'trgovca smrću', a ja sam samo radio za dobrobit čovječanstva. Jedini cilj mog života bio je širiti znanje, uvjeren da to znači prije svega širiti blagostanje" - pisao je Alfred Nobel 1896., pred kraj života, svojemu nećaku. Kada je nekoliko mjeseci kasnije otvorena Nobelova oporuka njegov rođak, braća i ostala rodbina bili su neugodno iznenađeni; Alfred ih je u potpunosti isključio iz oporuke. Umjesto rodbini Nobel je svoje golemo bogatstvo od 31,5 milijuna švedskih kruna (premda današnjem tečaju to bi iznosilo oko 150.000.000 USD) ostavio čovječanstvu. Oporuku je Nobel, navodno, napisao na komadiću poderanog papira 27. studenog 1895. godine.
