Bosonoga kontesa: Jedna od najvećih glumica i najljepših žena

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije jednog stoljeća, na Badnji dan, rođena je Ava Lavinia Gardner, jedna od najvećih glumica zlatnog doba Hollywooda i jedna od najljepših žena svih vremena.

Ava Gardner rođena je u Sjevernoj Karolini kao najmlađe od sedmero djece – imala je dva brata i četiri sestre – u obitelji koja je uzgajala pamuk i duhan. Majka joj je bila škotsko-irskog podrijetla, dok joj je otac bio mješavina Irca i Tuskarora Indijanca. Dok su im djeca bila još vrlo mala, Gardneri su izgubili svoju farmu, i morali su pronaći druge načine za preživljavanje.

Kad je Avi bilo 13 godina, obitelj se preselila u gradić Newport News u državi Virdžinija, gdje joj se majka zaposlila kao upraviteljica svratišta.

Dvije godine kasnije, nakon smrti njenog oca, obitelj se vratila u Sjevernu Karolinu. Ava Gardner tako je u gradu Wilsonu završila srednju školu, i godinu dana pohađala tečaj za tajnice.

Godine 1941. Ava je otišla u posjet svojoj sestri Beatrice i njenom suprugu, fotografu Larryju Tarru. On ju je fotografirao, i sliku objesio u izlog svoga fotografskog studija. Tu je fotografiju uočio Barnard Duhan, koji se lažno predstavio kao MGM-om tragač za talentima, i zatražio je od Tarra adresu ljepotice sa slike. Tarr mu je odbio dati podatke, ali jest poslao njen portfolio u MGM – i studio ju je pozvao na razgovor.

Iste godine, Ava Gardner dospjela je u Hollywood, u pratnji svoje sestre Beatrice.

Studio ju je prvo poslao učitelju dikcije, jer je govorila s jakim južnjačkim naglaskom. Već sljedeće godine, sa samo 19 godina, Ava Gardner udala se za Mickeyja Rooneya, koji je tada već bio velika zvijezda. Brak je potrajao samo godinu dana. Rooney je kasnije, kad je Ava Gardner postala seks-simbol, imao običaj uzdizati njihov kratki brak u nebesa, osobito u seksualnom smislu, no Gardner je takve priče kratko srezala:

"Pa, dušice, on je možda uživao u našem seksu, ali, bogami, ja nisam."

A, po svemu sudeći, ništa više nije ju impresionirao ni drugi suprug, poznati jazzist Artie Shaw, za kojeg je bila udata od 1945. do 1946. Također, godinama ju je progonio ekscentrični milijunaš Howard Hughes, no Gardner ga je stalno odbijala, iako su cijelog života ostali prijatelji.

Nakon prvih nekoliko filmova, 1946. godine dobila je ulogu u filmu Ubojice, u kojem je debitirao tada još nepoznati Burt Lancaster. Gardner u ovom je filmu odigrala tajnovitu femme fatale tipičnu za noirove toga doba (film je djelomično zasnovan na kratkoj priči Ernesta Hemingwaya, a scenarij je napisao John Huston) i zvijezda je rođena: svi, i publika i kritičari, oduševili su se njenom interpretacijom neodoljive i opasne žene, no Gardner nije htjela ostati samo femme fatale tijekom cijelog ostatka karijere.

Pa ipak, uvijek je tražila – i dobivala – uloge odlučnih i samosvojnih žena. Tako je 1951. snimila veličanstveni mjuzikl Showboat , 1952. Snjegove Kilimandžara, 1953. Mogambo, za koji je dobila i nominaciju za Oscara.

Iskustvo rada sa Johnom Fordom, Gardner je opisala ovako:

"On je najopakiji čovjek na svijetu. Potpuno je zao. Obožavala sam ga!"

Ava Gardner udala se za Franka Sinatru, kojeg će kasnije u svojoj autobiografiji opisati kao ljubav svog života. Sinatra je svoju prethodnu suprugu Nancy napustio zbog Gardner, i to je, zajedno s njihovim zvjezdanim statusom, cijelu romansu dovelo na naslovnice svih novina. Tada još prilično konzervativan Hollywood nije Sinatri lako oprostio što je napustio obitelj zbog jedne fatalne žene, te je prvih nekoliko godina braka Sinatra proveo – u sjeni svoje supruge.

No, 1953. godine, upravo je Gardner iskoristila svoj tada vrlo veliki utjecaj u Hollywoodu kako bi mu priskrbila ulogu u filmu Odavde do vječnosti, s kojom se Sinatra vratio na scenu i osvojio Oscara.

Kad je kasnije opisivala svoj odnos sa Sinatrom, Gardner je rekla:

"U krevetu smo bili sjajni. Problemi bi obično počeli na putu do bidea."

Tijekom ovoga braka, Gardner je dvaput ostala trudna, ali oba je djeteta pobacila. Znatno kasnije, objasnila je tu odluku ovako:

"Nismo bili u stanju brinuti se ni sami za sebe. Kako bismo se brinuli za dijete?"

Godine 1954. snimila je i Bosonogu kontesu, koju mnogi doživljavaju kao dijelom autobiografski film, između ostaloga i zato što je i stvarnom životu voljela hodati bosa, no isto tako i zato što je priča filma – djevojka iz zaselka koja postaje međunarodna zvijezda ali ne pada na svjetlucave mamce koji je okružuju – u velikoj mjeri odražavala i njezinu životnu priču.

Opširnije na VOX FEMINAE