Svi šupljom pričom love u mutnom

14.9. – Ponedjeljak

Još se vuku repovi smrti. Padaju otkazi zbog veličanja Ratka Mladića a BiH glumi snagu zabranjujući let iznad BiH srbijanskog premijera u sjeni veleusnog Aleksandra. Onda je premijer došao automobilom.

Nastavlja se kampanja za opće izbore. Poruke su uglavnom daleko od životnih potreba pa se nadmudruju kandidati tko će pokazati više rečenica u svom blebetanju. Više od blebetanja palo je pak u Ravnom gdje je kamen završio u glavi političkog protivnika velikih vladara malog mjesta. Ne treba očekivati ozbiljne istrage i ozbiljne kazne. Vuk će ujesti kenjca da bi ovce bile na broju.

Počela je školska godina u županiji koja je utoplila škole a zaboravila na klime. Ostalu školsku opremu nitko ne spominje. Imaju djeca danas sve na internetu i škole su pretvorene u mjesta za ubijanje vremena i u pojam.

Čude se onda mnogi na objavu priče o odlasku iz ove zemlje. Ne valja o tome pričati pred izbore.

15.9. – Utorak

Nekim čudom poklopi se vrijeme asfaltiranja i otvaranja sportskih dvorana uz škole s kampanjom. Na ceremonijama se ne galami puno o politici ali računaju glavni glumci na mentalitet zahvalnosti kod našeg stada. Što bismo mi da nama nije naših koji našim novcem mažu naše oči i grade svoje uhljebljene karijere.

U američkom Kongresu pričalo se o BiH. Nekima je sumnjiv plinovod, nekima Milorad Dodik. Nama ništa nije sumnjivo. Sumnja je naše prirodno stanje preraslo u nebrigu.

Zemlja nepopisanih ljudi našla se među onima gdje se brojalo kada mladi napuštaju roditeljski dom. Eurostat je objavio kako mladi u BiH s roditeljima žive do 30 godina. neka djetinjstva traju predugo.

16.9. – Srijeda

Europa raspravlja o svojoj budućnosti. Nas u toj budućnosti nema i spominje nas se samo po ruskom utjecaju. Milorad Dodik, koji predano radi na tome da smo između dvije vatre, a kojeg u njegovu carstvu zovu predsjednikom iako to nije, posjećuje Izrael i šalje poruke kako je njegovu carstvu mjesto uz Trumpa.

Neke ljubavi ne blijede.

Državna televizija gasi neke emisije jer ih ne može producirati. Nikoga nije briga za sustav u kojem se godinama gomilala nebriga.

Predmet o pogibiji u Donjoj Jablanici je opet aktivan i izuzima se dokumentacija. Država pokazuje koliko je ozbiljna i da sustav o kojem blebleće ponekad poneko u ovoj kampanji nema veze s uređenim djelovanjem bilo kojeg organa ovog uništenog organizma.

17.9. – Četvrtak

Netko se igrao s preko tonu sintetičke droge. Za tako puno ''robe'' trebao je postojati neki ozbiljniji lanac a ne dvojac koji je uhićen uz manje galame nego za krađu podvodnog skutera Draška Stanivukovića.

Ova je kampanja gora od svih ranijih. Uz bezbroj šupljih, ponovljenih priča u kojima nema planova i programa, ali floskula ima viška, svaki događaj pretvara se u skup.

Prostituiraju se razne organizacije, udruge i svi oni kojima se kakva obljetnica, rođendan ili okupljanje poklopilo s ovom kampanjom. Kandidat dođe, iznasmiješi se, izrukuje se, izpozira i pošalje nekakvu poruku koja nema veze s okupljenima niti je okupljeni, nestrpljivi dok ne prođe slikanje, razumiju.

Ako nam se budućnost nudi i predstavlja na bezveznim skupovima u kojima su najrazvučeniji osmijesi onih koji se nadaju da će se ogrebati o proračun kad sve završi, onda nam nije svijetla. Uzalud svjetla skupo plaćenih dvorana.

A nema ništa svijetlo ni u odnosima u Mostaru. Muftijska kampanja baca kosti i ne odgovara na pitanja. Grad odgovara, ali ga nitko ne shvaća ozbiljno, pa ni sam sebe. Pretvorena su mjesta naših života u njihova popločavanja karijernih puteva i putića.

18.9. – Petak

Cijene hrane koje su zaključane ostat će nepromijenjene do kraja godine. Utjeha je to svima onima koji gledaju kako cijene divljaju, kako ne misle stati i kako ne postoji nitko ozbiljan u ovoj državi tko bi se pozabavio sprječavanjem širenja siromaštva.

Čak se ni u izbornim kampanjama nije našao nitko tko bi govorio o tome kako ova država može proizvoditi više hrane, kako zauzdati uvozne lobije i kako ekonomiju staviti na bilo kakve noge.

Zato je tiho, bez imalo galame i bunta sirotinje, prošla vijest da će politički dužnosnici na državnoj razini imati više plaće za 600 KM.

Zasluženo – i jednima i drugima.

19.9. – Subota

Ne priča nitko u kampanjama ni o tome kako šumsko blago, prirodne ljepote i gospodarski potencijal zaštititi od požara. Zabrinuli su se neki zbog vatre tek kad je počelo gorjeti uz vikendice sumnjivih papira. Nije bilo brige jer gori blidinjski park prirode.

Nogomet se opet sveo na natjecanje navijača. Na mostarski derbi opet je bačena sjena s tribina. Velež, koji se bori sam sa sobom, nije branio igru na terenu nego igru na tribinama.

Lopta ovdje nikad neće biti okrugla.

20.9. – Nedjelja

Ljeto se polako gasi. Nesnosne vrućine zamijenit će nesnosna zagrijavanja za osvajanja glasova pod skenerima kojih se svi boje.

Izborna kampanja kreće u drugu fazu i ponovit ćemo lekcije. Nitko od stranaka nije jasno razradio program niti predstavio vizije za koje će se boriti u kantonalnim skupštinama, federalnim i državnim klupama.

Glasačima isto ništa nije jasno. Svi love u mutnom.