Pregled tjedna

Prstenjačenje države

Prst Milorada Dodika prst je u ranu ovoga društva u kojem su izrasli, poput korova, bogovi koji otupljuju porezne obveznike i tjeraju ih da zaborave da boguju i prstenjače njihovim novcem…
Kolumna / Pregled tjedna | 28. 03. 2022. u 09:46 Berislav JURIČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

21.3. – Ponedjeljak

Traže se krivci za propast pregovora za koje su pregovarači od početka znali da su samo predstava kojom će nabildati mlohave mišiće birača na rukama kojom drže olovke.

Kofol posvađani lideri mudro vagaju izjave a mediji se pune analizama zauzimača strana i pronalazača rješenja koji, kao i uvijek, bacaju riječi u vjetar.

Sporazum i sporazumijevanje, koje je kao započelo mostarskim sporazumom, od početka je nakrivo nasađeno jer je i sporazum na koji se pozivaju pregovarači, a koji ih kao obvezuje da se dogovore, prekršen odmah i to na svojoj prvoj točki.

Nitko, naime, ne spominje potpisanu obvezu da će se mostarski Statut riješiti na prvoj sjednici Gradskog vijeća niti se itko više sjeća Statuta, niti će ga se sjećati sve dok plijen zvani Proračun ima mesa da se trga.

22.3. – Utorak

Umirovljenici prijete državi. Nitko drugi, valjda, ne osjeća nepravdu. Sebija Izetbegović na turneji u kojoj kao hrabri žene a hrani sebe maše dogodovštinama i ismijava naše brige za njezinu diplomu. Dragan Čović najavljuje kako će još jednom razmišljati o tome kako dalje.

Milorad Dodik ne razmišlja. Barem ne kao normalan sluga svojeg naroda i ostalih paćenika. Milorad Dodik, velikan našeg dna, potegao je srednji prst i pokazao ga ''odabranim'' novinarima naciljavši pri tome čitavu javnost osim one koja misli da je dobro da čovjek kojeg plaćamo maše srednjakom i prstenjači državu jer je debeli prstenjak uperio prema drugima.

Prst Milorada Dodika prst je u ranu ovoga društva u kojem su izrasli, poput korova, bogovi koji otupljuju porezne obveznike i tjeraju ih da zaborave da boguju i prstenjače njihovim novcem i da postoje kako bi poreznim obveznicima i njihovoj po rođenju dužnoj djeci bilo bolje.

Ali ne. Vole naša stada svoje kabadahije i debele prste. Jer debeli prsti više bole.

23.3. – Srijeda

Država brani poskupljenja i glumi da brine za sirotinju. Kaže ako se ograniče trošarine na gorivo da će to biti zaštita bogatih a da će oni koji plaćaju gorivo opet skupo plaćati. Ustvari, država brani proračun i ne želi da se u izbornoj godini - kad se otupjelom stadu pred nosom maše novcem kao da novac nije njihov – smanjuju brojke kojim se prodaju predizborne šarene laže.

Država bi mogla ostati bez televizije. BHRT je napisala pismo javnosti u kojem upozorava kako bi mogla, zbog nedostatka novca, nestati. Novinari su, doduše, trebali ranije s državnih ekrana galamiti na ovu nebrigu i gnjaviti mikrofonima i kamerama one koji tvrde da brinu. Ovako smo dobili još jednu temu za riganje patriotizma.

Požari u Hercegovini opet pokazuju kako se prijateljski srednjak ne želi spustiti do papira i potpisati nalog napaćenim letjelicama države da se dignu u gašenje vatri. Partnera ne smije nitko upozoriti na nebrigu pa ni nepotpisanim priopćenjem.

24.3. – Četvrtak

Opet se razvlače pregovori o izbornom zakonu poput sapunice. Detalje iznosi Dino Konaković rekavši kako je Bakir Izetbegović na pregovore došao nepripremljen i da je crtao kružiće i kvadratiće vidjevši u njima rješenje. Hrvatska strana uporno ponavlja kako nema uvjeta za izbore. Tiho se provuklo kako se liste ipak spremaju. Strana strana u BiH ponavlja predpregovornu priču kako nema razloga da se izbori ne održe.

Birače ne zanima. Birači su u brigama jer je pripremljen zakon o zabrani pušenja u zatvorenim prostorijama. Stvarnosti se ozbiljno prijeti da ju se više neće gledati kroz dim.

Traže se ruke u Domu naroda za Ukrajinu. Nema ih. Dragan Čović pravda svoje glasovanje i još se jednom namješta na volej ''političkom'' i ''medijskom'' Sarajevu koje ga nikada zbog njegovih promašaja nije uspjelo promašiti.

Šefik Džaferović kuka okolo kako će biti rata u BiH. Sprema se još jedna kampanja u kojoj će lijepiti svoje glave našim novcem po javnim površinama i strah jednih od drugih po svemu ljepljivom u BiH.

Najdeblji prst zemlje nam se još jednom smije. Ovog puta Milorad Dodik nas kritizira jer vozimo automobile dok kukamo kako je gorivo skupo. Trebali bismo, po Dodikovoj teoriji, parkirati automobile ako nam već ne ide plaćanje visokih cijena goriva. No, nema Dodik odgovora trebaju li nečija djeca zatvoriti restorane ako već nema posla, kako je jednom zakukao da mu kći nema kome kuhati.

25.3. – Petak

Još jedno ključno sjedanje ispalo je, umjesto najavljene ozbiljne odluke za hrvatski narod, samo još jedno pravdanje prvog za stolom. Ključni trenutak zasjenila je ukrajinska zastava kojom je Dragan Čović htio pokazati da je uz ukrajinski narod iako mu je teško dokazati da je uz svoj. Velikih, iako najavljenih, zaključaka HNS-a nema.

Milorad Dodik nas tješi. Nije, kaže, tolika zvjerka da bi ga netko oteo. On se, čini se, sam oteo – kontroli.

Strani dužnosnici u BiH kukaju kako smo propustili još jednu priliku odbivši dignuti ruke za europske reforme u zemlji. Stranci kao da ne znaju da dizači ruku ne žele da se išta mijenja.

U BiH će, kažu brojači, na sljedećim izborima, ako ih bude, glasovati ča 1500 stogodišnjaka. Na biračkim popisima živi se vječno.

26.3. – Subota

I dok partneri mašu zastavama – netko antiNATO, netko ukrajinskom, vatrogascima u Hercegovini država maše još jednim srednjakom. Vojska kaže da je helikopter spreman. Potpis nije.

A onda netko glumi brigu za Zemlju i zemlju i gasi svjetla da spasi planetu. Kao da ne živimo dovoljno u mraku.

Bakir Izetbegović se za to vrijeme, pod svjetlima dijaspore, hvali koliko Sarajevo prikuplja novca od poreza i galami kako je to malo i da se mora prikupiti više. Naravno, nije zaboravio spomenuti rat. Rekao je kako se treba braniti olovkama a ne zna koliko je nepismenih u BiH iako su popisani popisom koji ne odgovara izbornim strategijama.

27.3. – Nedjelja

Pišu se nova pisma. Opet plašimo jedne drugima i opet ćemo na dušmanima graditi kampanje. Za to vrijeme, oni koji računaju, iznose brojke koje kažu kako jedva kupujemo, kako puno odlazimo i kako se skoro nikako ne rađamo. Toga nema u pismima i strategijama.

Pomjerili smo kazaljke. Živjet ćemo sat vremena manje u ovom kaosu.

 

 

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close