Politika pali, ali ne gasi

29.6. – Ponedjeljak

Mostarske vatre još tinjaju. Nakon požara na deponiji Uborak i vatre pored nje, za koje se sumnja da su podmetnuti a o čemu policija i tužiteljstvo još ništa ne govore, građani su poručili kako ne žele da deponija radi.

Nitko ne nudi drugo rješenje. Ako se ono i ponudi, biva odbijeno ili utopljeno u bezbroj priča u kojima se još nitko stručan nije oglasio. Politika je pametnija i glasnija od svega. Politika pali, ali ne gasi.

Stručno je samo direktor agencije za sigurnost hrane u BiH rekao da on ne bi jeo povrće zasađeno i ubrano u blizini deponije. No, povrće, voće, vodu i tlo još uvijek nitko nije ispitao. Čekat će se valjda da mostarska bura odnese još jednu priču daleko.

Nema toga što narodi naručenih buntova nisu progutali.

S konferencije u Tuzli na kojoj se govorilo kako nema sigurnosti bez energetske sigurnosti, poručeno je kako će nam biti odlično. Otpravnik poslova američkog Veleposlanstva u BiH, John Ginkel, kaže da ćemo ''u narednih pet, šest, sedam ili deset godina vidjeti ekonomski procvat u ovoj zemlji''.

Progutali smo i to. Narodi naučeni na čekanje podigli su palac. Brzo će to.

30.6. – Utorak

Dom naroda nastavlja predstavu. Iako je predsjedatelj Doma, Dragan Čović, prije nego je rotacijom preuzeo predsjedanje rekao kako će sada sve ići glatko, dogodilo se suprotno.

Klub Bošnjaka tražio je dopunu dnevnog reda, a kad je Čović to odbio, zatražili su njegovu smjenu. Kad je i to odbio, pravili su se da ih nema. Sjedili su na sjednici ali su se isključili iz sustava i nisu glasali. Tko je pratio sjednicu, mogao je čuti da se glasalo o nekakvoj nuklearnoj sigurnosti. A kad se vidi kako izgleda sjednica i glasanje, jasno je da našim inatima ni nuklearni procesi da se otmu kontroli ne mogu ništa. To je valjda najavljena ljubav nakon sljedećih izbora.

Ništa nitko ne može ni nuklearnim procesima u Mostaru. Građani još uvijek čekaju bilo kakvu informaciju čega su se nadisali i čega se mogu najesti. Vrijeme čekanja iskorištavaju da, zabrinuti za čistoću i zdravlje, gnjevni zbog uništavanja okoliša, izbacuju iz domova sve što im padne na pamet. Iskorištava se situacija s komunalnim kaosom da se očisti u četiri zida. Čistoća je pola zdravlja.

Bijelog dima iz OHR-a nema. Uspjela je posvađana Bosna i Hercegovina posvađati i velike pa se europske zemlje nisu mogle dogovoriti sa sobom ni s Amerikom tko će to biti novi visoki predstavnik u BiH. Tako će umjesto visokog predstavnika na dužnost stupiti visoki zamjenik do daljnjeg.

Država će još malo čekati slobodu.

1.7. – Srijeda

Europa nam je poručila kako od 2024. stojimo na mjestu. Političare, koji su povukli kočnicu nakon što su posložili fotelje na visokim razinama pa utvrdili utvrde na lokalnim izborima, to ne zanima. Njima ništa ne stoji. Karijere se grade, primanja se primaju, davanja se uzimaju. Građanima, naviknutim na puzanje, sve to ništa ne znači.

Raspravlja se treba li nam više ili manje visokog predstavnika i što bi nam značilo ostavljanje nas samih s nama samima. Odgovor se zna.

Nakon sapunice s Miloradom Dodikom i Bakirom Izetbegovićem i njihovim vrućim razgovorima, napuhan je novi balon. Policija u Republici Srpskoj branit će Dodika od Izetbegovića. Starac, kojem je netko slagao da još uvijek ima političke snage, mogao bi udariti kolegu. Posije balončića i udaraca, bude i poljubaca.

Vječito iznenađene građane ništa ne iznenađuje. Granična policija prešla je svaku granicu i u službenom vozilu prevozila je nekakvom šefu namještaj za vikendicu na Pelješcu. To, valjda, ima samo kod nas i tako je kad se nas pusti nama samima.

2.7. – Četvrtak

Poluradni dan u državi. Bosna i Hercegovina ispala je sa Svjetskog nogometnog prvenstva. Domaćin, Amerika, bio je bolji i sada slijedi povratak u stvarnost. Nakon analiza VAR-ova, formacija, kondicije i taktike, narodi se mogu vratiti analizama plaća, potrošačkih košarica i taktika kako preživjeti još jedan mjesec.

Reprezentativci će se vratiti kućama i klubovima. Ali ne u BiH. Njihovi domovi su daleko. Mogao bi se netko zabrinuti i za to kako silna ulaganja u nogomet u BiH ne daju puno plodova. Osim onima koji ulažu.

Nakon reprezentativnih snova, slijedi novo nabrijavanje. Novo natezanje oko zastava uveseljava skupljače glasova. Treba se u ovoj državi dogovoriti čime se može mahati i čijim se može mlatiti.

Nakon oca i sina u SDA, dobivamo oca i sina u SNSD-u. Milorad ne može na izbore, ali zato može Igor. Razlika je što Alija Bakiru stranku nije ostavio odmah, dok Milorad želi sve držati u Igorovim koncima.

Narodu, kojem je obitelj na prvom mjestu, je vrlo drago.

3.7. – Petak

Ispala je i Hrvatska sa Svjetskog prvenstva. Mahači zastavama sada mogu biti mirni i pustiti komšijine krave da mirno pasu.

Dužnosnici, njih 200, nije položilo državi račune i dostavilo financijske izvještaje. Građane, koji sve plaćaju, to ne zanima.

Ne zanima nikog ni kolektivni otkaz liječnika u Hercegbosanskoj županiji pa ni u Kantonu 10.

Nikoga ne zanima ni rijeka Bunica u kojoj su završile velike cijevi. Građanima ništa nije jasno i nitko im nije rekao što se događa. Sve se primijetilo kad su radovi završeni.

Mostarske gradske oce ne zanima deponijska katastrofa. Krizni stožer traži sjednicu da se pred vijećnicima utvrdi stanje na požarištu, šteta na javnom poduzeću i sudbina mostarskog smeća.

Nitko se ne oglašava. Neke stranke gase vatre koje im je požar unio među glasače, a neke se prave da to nije njihov rat.

Nitko ne zove direktora deponije koji šuti dva tjedna od kad je požar progutao ono čime je upravljao.

4.7. – Subota

Opet je planulo na mostarskoj deponiji. Gori i park prirode s endemskim stablima kraj Mostara. Nema galame. Nema panike. Nema vapaja ljubitelja prirode i ekologije koji valjda nisu izvagali predznak u ovoj vatri.

Gori i kraj Konjica. Ogromna vatra opet pokazuje svoju moć i našu nemoć. Gori i kraj Drvara. O tome nitko ništa ne govori.

Razmišlja se o ljetovanju. Uspoređuju se cijene i vrše duboke analize. S Bh Jadrana dolaze vijesti o poskupljenjima i problemima s parkingom. Građani šalju snimke kako nečije pražnjenje pluta u vodi među plutajućim kupačima.

Pražnjenje se može i dogoditi. Istraga parkirališne koncesije ne može.

5.7. – Nedjelja

Vatre i dalje gore. Nema ljeta da ne kukamo kako sustav ne valja i da sustav ne šapuće kako treba nešto mijenjati. A onda dođe jesen…

Ljubitelji nogometa, a i cijeli svijet je shvatio tko dijeli crvene kartone. Dogodilo se nogometu što se nikada do sada nije dogodilo. Sve izgleda kao sređivanje ocjene u nekoj školi. Zazvonio je telefon, predsjednik je nazvao da se igraču njegove reprezentacije odgodi kazna zbog crvenog kartona. Čak su i neke nogometne i moralne veličine progutale knedlu i rekle da je crveni trebao biti žuti. Lopta je očito nekima više okrugla.

Direktor izgorjele deponije šuti.