Mrtvi su ostali mrtvi, jedva živi su odabrali

28.9. – Ponedjeljak

Tjedan pred izbore. U kampanji u kojoj nismo čuli ništa novo, niti je pokazala neko novo lice, iskaču video-poruke nefotogeničnih kandidata koji pokušavaju biti zabavni. Ako netko i analizira političke programe, neće naići na ozbiljan uradak niti se ijedna stranka potrudila govoriti samo o programu i mahati njime kao opipljivim dokazom o obećanjima.

Ovako se samo prosipaju priče.

Zaklinju se tako lovci na vlast da će oni biti ti koji neće varati svoje stado, a onda se pojavi podatak kako javne institucije, u koje zasjednu likovi s plakata i oni koji ne uspiju zgrabiti dovoljan broj glasova, javnosti ne polažu račune.

Oni koji broje, izbrojali su i da zemlja kojoj s govornica obećavaju život, umire. Više je umrlih nego rođenih samo im skeneri neće dati da budu i glasni. Oni koji jedva žive će birati.

29.9. – Utorak

Nema puno galame u javnosti, a ne valja ni pred izbore, o velikom skandalu s uvozom smeća iz Hrvatske u neumsko zaleđe. Netko je, navodno, primio novac da bi Lijepa naša ostala ljepša a da bi Jadna naša bila još jadnija.

To je pravo domoljublje i lokal-patriotizam onih koji za kakvu pretrpanu omotnicu zaboravljaju i sebe i svoju djecu čija je budućnost ovdje ionako pretrpana smećem. Tako se svoje voli. Voli najviše.

Lijepe se obećanja po medijima. Nema ozbiljnih sučeljavanja kandidata i nikakve napetosti. Nema suprotstavljanja ideja jer bi svaka priča završila onim dobro poznatim optužbama tko više voli ovu zemlju i na povratku na nišanske sprave.

Svaki događaj pretvara se u predizborni skup i sa svih strana sijevaju političke poruke. Osim na benzinskim crpkama.

Građani BiH, kažu, svake godine bace 86 kilograma hrane. Broji li itko koliko pojedu?

30.9. – Srijeda

Dok građani, oni koji jedu, bacaju hranu, stranke su bacile 78 milijuna KM kroz kampanju dijeleći šakom i kapom novac kojeg su građani bacili u proračun. Uvijek se nađe način da se netko kupi.

U Mostaru ništa ne mrda s mjesta. Komunalna predstava i dalje traje, inat vijećnika ne popušta i vjerojatno se čekaju izbori da se niske razine, koje su pale jako nisko, malo dignu i krenu raditi svoj posao. Neće se, ne treba se pitati, niti jedan vijećnik ispričati građanima što nije dolazio na sjednicu. Znaju građani da ima važnijih stvari.

Milorad Dodik se vratio iz Rusije. Najavio je blokadu europskog puta. Sreća pa se ni na njemu ne mrdamo.

1.10. – Četvrtak

Trideset pet godina prošlo je od toga da ovo nije naš rat do danas kada taj rat i dalje vodimo.

Uprava za neizravno oporezivanje pohvalila se da je prikupila najviši iznos poreza od kada postoji. Državi je iz naših džepova uplaćeno 1,2 milijardi KM.

Država nas je po tom pitanju dovela u red. Još samo da mi u red dovedemo državu.

2.10. – Petak

Prosipaju se zadnje riječi pred izbornu šutnju. Žure političari i stranke poslati posljednje poruke kojima bi uvjerili one koji moraju i žele glasati da im daju svoje povjerenje.

Ne brine nikoga to što samo tri posto mladih vjeruje strankama a da ostatak nikako ne zanimaju ni stranka, ni politika. Valjda ni država. To je valjda najbolja slika budućnosti zemlje.

Prošlo je mjesec dana kampanje. Bilo je dosadno.

3.10. – Subota

Izborna šutnja. Napokon malo političke tišine u zemlji u kojoj s govornica priča tko stigne i što stigne.

Građani razmišljaju tko im je spas.

4.10. – Nedjelja

Građani biraju. Stranke i kandidati čekaju 19 sati da uzdahnu. Nema više akcija trpanja glasova nakon zatvaranja birališta i oživljavanja mrtvih da živima odaberu vođe.

Sve prolazi glatko. Čak nije bilo ni ozbiljnije tučnjave na biralištu za velike ideale. Skeneri su usporili ali i uozbiljili proces. Središnje izborno povjerenstvo ne čeka se više kao nekad i svima je sve vrlo brzo jasno.

Rezultati su pokazali da nema velikih iznenađenja i narodi žele da im na nižim razinama bude isto. Na visokim razinama opet će se praviti velike križaljke a u Predsjedništvo BiH nije uspio sjesti inat bez pokrića pa će se relaksirati stvari na toj razini i za nadati se da će barem to biti novi polet za zemlju koja godinama tapka na mjestu.

Neki se lideri ne mogu suzdržati od silne sreće. Drugi pak ne mogu suzdržati bijes jer ih nisu odabrali pa pljuju po narodu. Neki zapliću jezicima tražeći opravdanje.

Nitko ne govori o tome kako 60 posto upisanih na birački popis nije željelo imati nikakve veze s ovim izborima. Ljudi su digli ruke od ove zemlje.