Paučina i promaja

Bilo jednom u Federaciji

"Nije još, ali samo što nije", što bi rekao Diego iz naše sapunice. I sve tako dva desetljeća, dva desetljeća, aman, aman.
Kolumna / Kolumne | 09. 03. 2021. u 09:34 Josip MLAKIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pokušajte zamisliti sapunicu koja se iz epizode u epizodu odvija po unaprijed poznatom scenariju, i da traje punih dvadeset godina. Nazovimo je "Bilo jednom u Federaciji".

Diegova livada - Barışova trava

Sastanu se tako, tajno, u kakvoj provincijskoj birtiji dva glavna lika, Diego i Barış, pa eglenišu taj vakat, kao dvojica najboljih jarana. Zaplet sapunice je vrlo jednostavan. Diego i Barış su komšije koje se oduvijek paze. Muči ih tek jedan problem, a radi se o jednoj Diegovoj katastarskoj čestici.

Diego, naime, ima livadu, nije bogznašto, nema je više tko ni obrađivati, a niti kositi, a o oranju da i ne govorimo, jer mladi samo bulje u svoje mobitele, nitko neće ni da čuje za kosu i košenje, a o plugu da i ne govorimo. Livada je, ukratko, zapuštena kao u priči. Njegov jaran Barış slaže se s katastarskom skicom, da livada, jedan kroz jedan, pripada Diegu, ali smatra da usprkos tome njemu pripada trava. Bez obzira što i njemu fali kosaca. Princip je princip! Dakle: Diegova livada - Barışova trava. I nikako se ne mogu dogovoriti oko toga. 

Nakon toga, svatko ode u svoju birtiju, gdje Barış svojim jaranima priča kako je Diego šupak, jer mu ne da travu koja nikome ne treba. Dok Diego s druge strane svojima pomirljivo objašnjava kako se Barış samo šalio, da je njemu do Diegove livade stalo kao do lanjskog snijega. Da je njemu jedino važno to da Diego ne pokosi livadu, ili da mu krava nema gdje pasti, pa da ugine od gladi. Nema veće sreće od uginule komšijine krave, kaže stara federalna mudrost.

I sve tako tri godine, tri godine, aman, aman. Doduše, malo više, deset, petnaest, da budem precizniji. (Malo peotizacije nikada nije na odmet.)

Likovi jeftine sapunice

Na što vas ovo podsjeća? Pa na sijela na kojima svako malo sudjeluju Dragan Čović i Bakir Izetbegović, kao glavni likovi jeftine bosanskohercegovačke sapunice koja usprkos svojoj predvidivosti i dugovječnosti ima iznimnu "gledanost". Naivna publika se svaki put okupi u lijepom broju oko birtije u kojoj dvojka egleniše, očekujući "bijeli dim", da se napokon zna čija je livada, a čija trava, tko tu kosi a tko vodu nosi, ne kontajući da ih Diego i Barış samo lože, smijući im se iza leđa. "Nije još, ali samo što nije", kaže Diego svaki put nakon sijela, misleći na "bijeli dim".

Tako su se, u pretposljednjoj epizodi, koja je prikazana prije otprilike mjesec dana, sastali Diego i Barış, a na egleni su im se pridružili Mister Nelson i Herr Johann, dva ugledna gospodina koji im dvadeset godina pokušavaju pomoći riješiti taj kompleksni problem, kvadraturu kvadrata.

"Nije još, ali samo što nije", izjavio je Diego nakon sastanka. "Nije još, ali samo što nije", bio je precizan Mister Nelson, dok je Herr Johann otkrio nešto više detalja: "Nije još, ali samo što nije", izjavio je. 

Prošli tjedan prikazana je epizoda koja publici nije unaprijed najavljena. Nije čak najavljena niti na teletextu. "Ovo je ozbiljno", misli publika. "Sad ili nikad." Čemu, u suprotnom, tolika tajnovitost? Preldžije su se nakon sijela u tišini razišle, čak je izostao i uobičajeni Diegov optimizam, ono famozno: "Nije još, ali samo što nije." I taman kada su brojni gledatelji očekivali "bijeli dim", Barış je na svojoj Ko Fol Televiziji (KFTV) već sljedeći dan, "urbi et orbi", nazvao Diega šupkom. "Nastavlja se...", pisalo je na odjavnoj špici.

Lik kojemu nikada nisu viknuli turu

Sljedeći dan, u najvećoj birtiji u Federaciji, tovariš Sašenjka je podigao ruku, da na taj način dadne znak muzikantima da na trenutak prestanu svirati onoj stvari, i tek tada, kad muzikanti utihnu, reče: "Zaključak koji se nameće sam od sebe je da obrisi rješenja po želji onog šupka Diega već postoje, a zna se i to kako Barış pokušava naći model po kojem će ispuniti Diegove želje, a da ga dio javnosti ne osudi za to."

Sašenjka je, kao i obično, izrekao to na uvjerljiv, dramatičan način, pri čemu je bio "iskren kao pijev ptice izveden na pištaljci lovca", kako bi to rekao jedan američki ćafir u jednoj svojoj drami, a koji je dobio ime po marci viskija. Tovariš Sašenjka zastane na trenutak, popije ostatak piva iz čaše, pa povika iz sveg glasa, odlučnošću poručnika Grubera iz serije "Alo, alo":  To se zove licemjerje!

Tko je tovariš Sašenjka, pitate se? To je jedan lik kojemu Diego i Barış nikada nisu viknuli turu, niti mu daju sjesti za svoj stol u birtiji. I kojega je objektivni i beskompromisni reporter Gazi Avdo nazvao "valjevskim đakom", kada je Sašenjka dvije godine ranije nabavio na Piku brizovu metlu i zakleo se kako će s njom pomesti glavni grad Federacije, a onda i ostatak zemlje. Znate li što je brizova metla? Ne znate? To je metla koja se izrađuje od brizovine, grma koji ima iznimno čvrste mladice, a koja se u Federaciji tradicionalno koristi za čišćenje staja od životinjskog izmeta. Dakle, Sašenjka je tada nesvjesno dao neobično živopisnu dijagnozu Federacije, prikazujući je simbolično kao temeljito i sustavno "zasranu zemlju", a "brizovu metlu" kao jedini odgovarajući politički instrument u tom trenutku.

Kad je dernek, nek i hala gori

Da ne bi Gazi Avde i njegovih metafora, što padaju s neba kao ćuskije, tovariš Sašenjka bi svojom brizovom metlom pomeo vascijelu Federaciju, pa i susjednu Republiku Srpsku pride. Gdje bi mu bio kraj! Ovako, ostalo mu je jedino to da na Piku da oglas sljedećeg sadržaja: "Prodaje se nekorištena brizova metla izrađena od najkvalitetnije domaće brizovine. Cijena - sitnica. Kupujmo domaće!"

Hajdemo se sada, na trenutak, prebaciti u alternativnu stvarnost, u neku izmišljenu zemlju koja se zove Federacija Bosne i Hercegovine, zemlju koja se nalazi u bezizlaznoj pat-poziciji iz koje se ne nazire izlaz. O nekoj vrsti kompromisa, koji je jedini izlaz iz te situacije, nitko tu i ne pomišlja. "Kad je dernek, nek i hala gori", kaže stara federalna narodna mudrost. To ne odgovara ni Draganu Čoviću ni Bakiru Izetbegoviću, dvojici naj(ne)moćnijih ljudi u Federaciji Bosne i Hercegovine, a ponajmanje lažnoj oporbi, oličenoj u gospodinu... nazovimo ga Saša Magazinović.

"Bit će građanska ili je neće biti", kaže Bakir Izetbegović, misleći na Bosnu i Hercegovinu. Ovaj jeftini politički spin je zapravo jedino što Bakir Izetbegović u ovom trenutku može ponuditi. Sve dok se ne vidi da je "car gol", čega su itekako svjesni u HDZ-u, stranci Dragana Čovića, ali i u SNSD-u, trećoj strani u ovoj priči koja se u našoj sapunici "Bilo jednom u Federaciji" spominje sporadično. Međutim, to im se politički ne isplati oglasiti, onako "urbi et orbi", već će radije fingirati "povijesne dogovore" kojima će već sljedeći dan isteći rok trajanja. "Nije još, ali samo što nije", što bi rekao Diego iz naše sapunice. I sve tako dva desetljeća, dva desetljeća, aman, aman.

Vratimo se mi, radije, u našu pravu stvarnost, jednu i jedinu, onu sapuničnu. Nekoliko dana nakon što je prikazana najnovija epizoda sapunice "Bilo jednom u Federaciji", na KFTV-u je objavljen senzacionalan "breaking news": "Napokon jedna dobra vijest. U Federaciji je pronađen pas, Šarov, kojemu je vuk prije dvadeset godina odgrizao rep. Ova vijest ne bi bila neobična, dogodi se to, da vuk odgrize Šarovu rep, da nije nešto drugo u pitanju. Naime, ovih je dana Šarovu počeo rasti novi rep." Ubrzo je stigao demantij ove nevjerojatne vijesti: "Nije još, ali samo što nije."

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close