Sipale su se školarcima, koji nisu imali pojma tko pred njima stoji, tisuće umiljatih riječi prvoga dana nastave. Na svim razinama ukrali su, zalizani i nasmiješeni, prvi dan škole kao što će im ukrasti djetinjstvo, kao što su ga ukrali mnogima prije njih.
Slušali su pačići mali, nakon bespotrebnih zveckanja škara i otvaranja otvorenog, što se to treba voljeti, kako treba uživati i kako se treba truditi jer se nakon truda sve isplati.
Sipale su se, na svim razinama i na svim krajevima zemlje u kojoj su ukradeni i djetinjstvo i mladost, i zrelo doba i starost, umiljate riječi o znanju i tome kako znanje mijenja sve. Osim onih koji se umiljavaju pred izbore.
Bezobrazno je, najblaže rečeno, govoriti još uvijek neispranim mozgovima s genetskim predispozicijama da se isperu jako brzo, kako se vrijedi u ovoj zemlji boriti znanjem, trudom i radom kad su govornici dokaz da to nije tako.
Uvjerit će u to pačiće male njihove školske kolege koje svijet gledaju s malo viših tatinih i maminih razina pa će shvatiti da postoje oni kojima se učiteljica samo smiješi, kojima roditelji ne trebaju na roditeljski i koji uvijek imaju sve ono što drugi nikada neće imati. Uvjerit će ih u to prijatelji iz školskih kupa kojima mame na sva zvona preko interneta naručuju pismene radove, tate dijele šamare zbog dvojki, a djedovi potežu veze i vezice da se šuti o zločestoći.
Uvjerit će se da su neobične strike za govornicama prvog dana škole prosipale šuplju priču o napredcima i željama da im svima bude bolje nakon što vide da netko ne mora učiti, čitati, pisati i ostavljati mobitel pod klupu za vrijeme nastave i primijetit će kako otupljeni učitelji i učiteljice ne smiju ni zucnuti kad dijete zagalami da će tata nekoga zovnuti. A onda će naučiti što znači to kad kod nas nečiji tata nekoga zove.
Oteli su zalizani i nasmiješeni prvi dan škole djeci čijim su roditeljima nametnuli da plaćaju sve dane patnje pod njihovim vizijama života i preko jadnih, nezaštićenih leđa nategnuli sebi jedan jeftini politički poen.
Poslije će, djeci nerazumljivim jezikom, njihovim roditeljima reći kako samo pod njihovom pričom može biti bolje, a ravnateljima i nastavnicima da samo klimanjem mogu biti na mjestu na kojem jesu.
Hoće li biti kreda, grijanja, materijala za praktičnu nastavu, pješačkih prijelaza do škola i ekskurzija ako nisu po naštimanoj volji i nategnutoj cijeni, to nije stvar za govorancije.
Bitno je zazvoniti škarama, preko leđa djece prebiti osobne račune i u torbake staviti predmet šarene laže koja se uglavnom krije u obećanjima o dvoranama.
Srećom, djeca će kroz igru, koju im odrasli još nisu uspjeli ukrasti, zaboraviti likove. Pojavit će se u onom odraslijem životu o kojem su im pričali. Kao noćna mora.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
