Pravi patriot zna da država za njega treba učiniti sve

5.10. – Ponedjeljak

Prošlo je. Kome se dalo, birao je. Tehnologija je spasila javnost od beskrajnog brojanja i neprestanih borbi stranaka i kandidata tko ima više glasova. Sve je bilo jasno još u izbornoj noći, i tko je pobjednik i tko je totalni promašaj.

Narod je izabrao onako kako desetljećima želi da se dijeli. Matematike u ovoj zemlji su nešto drugo. One kad zbrajaju, sve se oduzme. Najviše godine naših života.

Sada nam slijedi pregovaranje pobjednika o stvaranju novih većina i trgovanje s gubitnicima kako bi se zacrtani plijen zgrabio u ime neke bolje budućnosti.

Pobjeda ovih izbora je jer su mrtvi mogli ostati mirovati i jer nije bilo galama o prevarama. Jedino je galamio Slaven Kovačević. Kriv mu je bio dizajn na plakatu. Ne misli da mu je kriv izlizani predznak i šupljina u priči.

6.10. – Utorak

Požalila se i Sebija Izetbegović. Smršala je, kaže, u kampanji. Nitko ne pita glasače koliko su smršali od izbornih obećanja i likova koji su se zalijepili na sadake i proračune.

Odzvanjaju rezultati izbora. Netko čestita. Nitko ne daje ostavku. Osim onih koji nemaju nikakvog utjecaja i bez ostavke.

Nitko od gubitnika ne izlazi pred birače i ne obećava analizu promašaja. Čak se najglasniji u kampanji skrio u svoje dvorište i poslao poruku da će ostati u politici. Partneri mu sigurno nisu odahnuli.

Europa nam plješće na biranju i poručuje kako nema gledanja kroz prste. Morat ćemo puno toga promijeniti da napravimo korak bliže prema zajednici koja ne zna ni sama što sa sobom. U tome smo jedino isti.

Kako su skeneri ubili neizvjesnost, mediji obrađuju zanimljivosti izbornih rezultata. Ima onih koji ni za sebe nisu glasali.

Za to vrijeme, javnost, koja ne zna je li pobacila s izlaznošću na birališta jer nitko ne zna koliko je ljudi u BiH, s divljenjem gleda prosvjede u Francuskoj.

Srednjoškolci žele bolje škole pa su izašli na ulice. I naši žele na njihove ulice. Ali u šetnju poslije posla.

Kovačević opet kuka. Ostaje mu samo šetnja.

7.10. – Srijeda

Natežu se gubitnici u priopćenjima za javnost kolika je težina njihovih glasova. Nisu se ovoliko kandidati propinjali na zadnje noge da bi obranili ideje iz svojih izbornih programa.

Isplivava i licemjerje. Procurio je papir u kojem Sanel Kajan, mostarski federalni zastupnik, traži podatke što mu pripada od novčanih naknada sada kad je ostao bez posla. Može se Kajan pravdati da nije tražio način do bijelog kruha, odnosno hljeba, ali je očito da ga je zanimalo što mu poslije gubljenja fotelje pripada. I nije Kajan jedini. Svi koji mogu glođu ovu zemlju do kostiju. Stvar je da je nekada galamio protiv toga kao što je glasačima na lokalnim izborima obećavao da će dati sve od sebe u Gradskom vijeću Grada Mostara. A onda je poslije izbora rekao da odustaje od toga i da ostaje u parlamentu bez kojega je sada ostao.

Padaju dogovori o prvim koalicijama i prva obećanja da netko ne želi s nekim u vlast. Naslušali smo se dogovora i nagledali gaženja vlastitih riječi.

Biljana Plavšić pokopana je uz najviše počasti u Republici Srpskoj. Svi su oprezni. Nitko ne želi budućem partneru reći da je pretjerao.

8.10. – Četvrtak

Stižu najave prvih susreta lidera stranaka. Stižu i opomene jednih drugima i trećima tko kome može govoriti s kim da bude u vlasti.

Slijedi nam još jedna repriza.

9.10. – Petak

Milorad Dodik, koji je nakon izbora rekao kako njegove stranke ne bi bilo da nije bilo Trumpa – u međuvremenu se zahvalio onoj koja ga je stvorila svečanim pogrebom – postao je tema i u američkoj javnosti.

Tko je to, kako, s koliko novca, preko koga i u ime koga savjetovao boga Republike Srpske na izborima tema je u koju se upetljava i sam američki predsjednik.

Jedni prijete da s Dodikom neće u vlast, drugi da će Americi poslati dokaze prema kojima poslovanje s Dodikom nije dozvoljeno.

Kako god, gledamo još jedan skupo plaćeni cirkus. U kojem ispadaju smiješni samo oni koji pune proračune iz kojih se spašavaju dupeta lobiranjem.

Dodijeljen je Nobel za mir. Nije Trump, pa malo koga zanima.

Goran Bare otišao je pod nebo, zemlju, nije važno…

10.10. – Subota

Javnost se upozorava na moguće poplave i bujice uz Neretvu zbog kiša. Valjda bi se trebali upozoriti nadležni koji uvijek zakažu.

Pala je prva ozbiljna glava zbog loših rezultata na izborima. Sabina Ćudić otišla je s mjesta predsjednice Naše stranke. Puno je onih u njihovim i svojim strankama koji bi trebali izaći pred članstvo i ponuditi ostavku jer su ostvarili ništa.

Mostarskom muftiji uzalud je bila silna prašina i blato u kojem je valjao ionako blatnjavi grad. Nije Salem efendija Dedović uspio u namjeri da bude novi reis Islamske zajednice u BiH i džabe je trošio slova kad je pisao demantije na članke u kojima je stajalo da nema šanse.

11.10. – Nedjelja

Nedodirljivi Željko Komšić u skandalu je jer je platio popravku lifta na zgradi u kojoj živi. Kaže kako je to učinio na zahtjev susjeda kojima je život otežan zbog invaliditeta.

Mogao je to dobri Željko učiniti iz svojeg džepa kojeg je napunio ljuljajući se desetljećima na državnim jaslama. Mogao je, ali nije. Pravi patriot zna da država za njega treba učiniti sve iako on za nju nije učinio ništa.

Putuj, Željko. Svejedno za naginjanje kroz prozor.